PUTOVANJE KROZ POVIJEST JAPANSKOG METALA (DIO I.)

Vjerujem da kod nas postoji određeni broj ljudi koji su već pristojno upoznati s metal scenom ove dalekoistočne države, no načelno gledano japanski heavy metal nije nešto s čime se veći broj ljudi svakodnevno susreće. Šteta što je tako s obzirom da se radi o vibrantnoj i itekako bogatoj pozornici na kojoj se može naći apsolutno svega i svačega odsviranog na zanimljiv i svjež način koji inicijalno podsjeća na ove "naše", zapadnjačke bendove, no istovremeno donosi stilski odmak koji ih čini unikatnima.

Ovim ću putem malo po malo kronološki predstaviti značajne predstavnike klasičnog heavy metala i albume koji su ih definirali bez da previše davim s detaljima, godinama i sličnim, već ću radije pustiti muzici da sama priča. 

Također, s obzirom da je ovaj tekst svojevrsni presjek sveukupne japanske metal scene, smatram da bi ga najbolje bilo podijeliti na dvije objave, radi lakšeg snalaženja i čitanja. U ovoj prvoj ću se osvrnuti na bendove iz 70ih i 80ih godina prošlog stoljeća, dok će se ostali bendovi koji su došli u kasnijem periodu naći u drugoj objavi kroz par tjedana. 

Pa eto, krenimo...

Što se tiče samih početaka heavy metala u Japanu, teško je definirati konkretan trenutak kada se ta muzika pojavila, no kao jedan od najbitnijih događaja se svakako spominje osnivanje grupe Yuya Uchida & the Flowers, jednog od prvih bendova koji su u Japan donijeli nešto čvršći europski zvuk. Nakon što je Uchida u Londonu gledao Jimija Hendrixa uživo, odlučuje se "donijeti" takav stil muzike u svoju rodnu državu te osniva spomenutu grupu. Nakon jednog ne pretjerano zapaženog albuma, grupa mijenja ima u (danas) puno poznatije Flower Travellin' Band s kojim ostvaruje znatniji uspjeh. Prvi album grupe, 'Anywhere' iz 1970. godine sadrži obrade nekih tada popularnih pjesama na zapadu kao što su "21st Century Schizoid Man" King Crimsona, "Louisiana Blues" Muddy Watersa, "The House of the Rising Sun" koju su proslavili The Animals (mada moram priznati da mi je ova japanska verzija čak i draža) te gotovo neočekivano "Black Sabbath", titularnu pjesmu s prvog albuma Black Sabbatha. Kažem neočekivano jer sjetiti ćete se da je i prvi album Black Sabbatha također izašao 1970. godine, što bi značilo da je Flower Travellin' Band svoju obradu snimio niti godinu dana nakon što se Black Sabbath pojavio na sceni. Po mom mišljenju 'Anywhere' je odličan primjerak ranog tzv. proto-heavy metala koji se često miješao s bluesom i psihodeličnim rock 'n' rollom. Stil je to koji je nažalost ostao gotovo pa zaboravljen nakon druge polovice '70ih godina, no upravo je zbog toga takav gušt otkrivati ovakve bisere.
 

Godinu dana kasnije Flower Travellin' Band snima drugi album imena 'Satori' koji donosi isključivo autorske stvari. Satori je možda čak i jedan od najboljih i unikatnijih albuma tadašnje rane heavy metal scene te bih ga svakako preporučio svima zainteresiranima da poslušaju. Njegujući zvuk svojih uzora, Uchida i ostatak benda ovaj put pridodaju svoj osobni pečat ubacujući tako elemente orijentalnih melodija u pjesme i vokalne izvedbe. Ukoliko ste slušali ovaj album, vjerujem da ćete se složiti kako 'Satori' ostavlja dojam poprilično improviziranog djela koje kao da je nastalo u trenutku snimanja. Upravo je u toj slobodi njegova najveća čar jer teško je dokučiti u kojem će smjeru svaka od pjesama ići. Za ljubitelje heavy metala iz njegove rane i nedovoljno definirane faze ovaj album je obavezna lektira. Flower Travellin' band je nakon 'Satori 'objavio još dva albuma te su 1973. godine prestali s djelovanjem. Ponovno su se okupili tek 2007. i svirali do 2011. kada su se definitivno razišli posljednji put. U toj drugoj turi objavili su još jedan album i zatim se povukli.

Iz tog vremena svakako treba spomenuti i Bow Wow osnovan 1975. godine. Za razliku od Flower Travellin' Banda koji je bio inspiriran psihodeličnom stranom rocka, Bow Wow su prihvatili onu energičniju i teatralniju stranu inspiriranu KISSom i Aerosmithom te već godinu dana kasnije snimili istoimeni prvi album. Kroz osam snimljenih pjesama predstavili su izuzetno energičan, distorziran, bučan i sirov heavy rock u maniri ranih dana Van Halena (čak dvije godine prije samog Van Halena) u čijem se zvuku mogu osjetiti temelji onoga što će razni drugi bendovi uzeti kao temelj tokom svog zvuka nešto kasnije, odnosno ranih '80ih.  

Krajem '70ih godina na području Osake polako se počinju pojavljivati i neke druge grupe koje će malo po malo preuzeti primat kod japanske publike. Iako su osnovane pred sami kraj '70ih, te novonastale grupe prve radove objavljuju tek početkom sljedećeg desetljeća. Kao izraženiji bendovi posebno se ističu Earthshaker i 44 Magnum. Što se tiče ovih prvih, već na prvom albumu (objavljen tek 1983. godine) vidimo da stilski sadrži sve one klasične elemente laganije strane metala 80'ih koji možda neće zadovoljiti one najzahtjevnije slušatelje, no i unatoč tome teško je odolijeti njihovom melodičnom i lako pamtljivom zvuku. Earthshaker nastupaju i dan-danas u skoro pa nepromijenjenoj postavi; četiri od pet članova bili su prisutni na svakom albumu, od prvog pa do danas.

S druge strane, njihovi suvremenici 44 Magnum već su na prvom albumu predstavili nešto brži stil na tragu britanskih snaga NWoBHM-a. Opet, teško je ovdje govoriti o nekom remek-djelu, no ukoliko volite zvuk ranog britanskog metala, teško da možete pogriješiti s ovom grupom. Kasnije su i oni zabrazdili u neke laganije, komercijalnije vode (no na to nitko nije imun, sjetimo se recimo Saxona), a još uvijek su i u današnje vrijeme koncertno i studijski aktivni.

No ipak, kad pričamo o klasičnom japanskom heavy metalu, neizbježno je za spomenuti njihov najpoznatiji bend uopće, jedan od rijetkih koji su se imali priliku solidno probiti i na zapadno tržište, bend koji je takoreći sinonim za japanski metal općenito. Radi se, naravno, o grupi Loudness, bendu zbog kojeg je japanski heavy metal kroz osamdesete uopće i bio poznat na zapadu. Iako su još 1981. s prvim albumom 'The Birthday Eve' postavili temelje svog frentičnog, naelektriziranog i visoko energičnog stila, pravi proboj su doživjeli petim albumom 'Thunder In the East' koji je označio prekretnicu njihove karijere. Pod pokroviteljstvom MTV televizije koja je nerijetko vrtila spot za njihov najveći hit "Crazy Nights", Loudness su bili rado viđen gost u Sjevernoj Americi te su jedno vrijeme uživali znatan uspjeh. No promjena glazbenih trendova početkom 90'ih, baš kao i odlazak originalnog vokala srozali su ih na status "bivših zvijezda". Loudness je međutim preživio devedesete, mijenjajući članove i glazbene stilove (koketirali su čak i s grooveom i sličnim modernim pravcima), da bi se početkom novog milenija ponovno okupili u izvornoj postavi i otada praše gdje god stignu. 

 

Od sličnog đira smatram da treba spomenuti i Anthem iz Tokija koji su jedan od boljih i kvalitetnijih primjera klasičnog heavy metala iz sredine '80ih godina.

Loudness je svakako napravio ogroman korak ka otvaranju vrata japanskom metalu prema zapadu, no u to vrijeme na samom početku 80'ih pojavio se još jedan bend koji je ostavio neizbrisiv trag prevenstveno na domaćem tržištu. Grupa X osnovana je 1982. godine, no nakon nekoliko godina će promijeniti ime po kojemu ih i danas zna cijeli glazbeni svijet, a to je X Japan te se usput prometnuti u jedno od najvećih imena na japanskoj metal sceni. Prvi album 'Vanishing Vision' objavljuju tek 1988. godine, no pravi procvat doživljavaju drugim albumom 'Blue Blood' godinu dana kasnije. X Japan je možda i najveći trag ostavio ne samo zbog muzike, već i zbog začetka vizualnog izričaja znanog kao visual kei, baziranog na ekstravagantnom izgledu, šarenoj odjeći, upečatljivim frizurama i općenito stajlingom inspiriranim Aliceom Cooperom i Freddijem Mercuryjem. Mnogi bendovi koji će doći nakon njih slijediti će njihov izričaj, kako glazbeno tako i vizualno. Utjecaj X Japana na japansku glazbenu scenu je neizmjerno velik i dan danas, iako je bend imao više prekida u radu.

Spomenuo sam da je Blue Blood najutjecajniji album koji su izbacili, no komercijalno najuspješniji je ipak treći, 'Jealousy', dok ni posljednji 'Dahlia' iz 1996. ne zaostaje puno. Nađe se tu gomila stvarno vrhunskih pjesama i s obzirom da bend ima svega pet albuma rekao bih da se isplati poslušati ih sve, od prvog do zadnjeg kako bi se stekao dojam evolucije njihovog zvuka. Ako mene pitate, najbolji način za upoznati se s ovim bendom je preko njihovog live albuma 'The Last Live' koji je, ironično, snimka posljednjeg njihovog nastupa iz 1997. prije nego se bend razišao. Naprosto je nevjerojatna energija koju su tu prikazali i osobno bi ga svrstao među najdraže mi live albume uopće.

Druga polovica 80ih godina je, u skladu s događajima na europskoj metal sceni, donijela pojavu prvih bendova ekstremnije orjentacije, inspirirane kako thrash metalom, tako i pojavom first-wave black metal bendova koji su vukli utjecaje od Venoma, Bathoryja, Mercyful Fatea i Celtic Frosta. Prvi i glavni bend koji se u ovom slučaju treba spomenuti je Sabbat, začetnike rane varijante black/thrash metala u Japanu. Još su i dan-danas aktivni te su konstantno na turnejama i izbacuju novu muziku. Ukoliko volite estetiku gorespomenutih europskih bendova, Sabbat je nezaobilazna postaja. Tokom godina su izbacili pravu gomiletinu izdanja u kojoj se realno teško snaći, tako da sretno ukoliko se odlučite na istraživanje njihove diskografije. A kad već spominjem Sabbat, brzinski ću se nadovezati na još jedan bend direktno povezan s njima, a to je Metalucifer. Iza ovog poprilično blesavog imena krije se "hobi projekt" članova Sabbata gdje sviraju klasični čistokrvni heavy/speed metal i pritom se baš onako dobro zabavljaju. Koncerti mi djeluju baš onako pozitiva i zezancija, a često ih se može vidjeti i po Europi. Metalucifer ne treba doživjeti pretjerano ozbiljno, no ne treba ih ni odbaciti jer radi se o baš dobroj stvari.

Kako su se 80'e bližile kraju, svugdje na svjetskoj metal sceni bendovi su svirali sve agresivnije, brže, glasnije, opasnije, itd... Počeli su se recimo pojavljivati japanski odgovori na na rani norveški black metal, a novi igrači su donijeli i veliku dozu eksperimentiranja i šaranja kroz raznorazne žanrove, no to je već materijal za sljedeći tekst tako da ćemo ovdje lagano stati. Ovaj put smo pokrili neke osnove, početke i značajnija imena kroz prva dva desetljeća japanske metal povijesti, dok će 90'e, kao i 21. stoljeće biti obrađeni za nekoliko tjedana u zasebnom tekstu.

Do čitanja!