Posts

CHILL METAL

Image
Prije evo već skoro deset godina radio sam u jednom malom kafiću u Podgori. Radilo se o ugodnom i lijepo uređenom prostoru koji je imao je tek desetak stolova, tako da osim mene nije bilo drugih radnika, već sam istovremeno bio i šanker i konobar. S jedne strane, kad bi udarilo srce sezone i kad bi se zaredale gužve i horde turista navečer, takva dvostruka uloga je bila živi pakao s obzirom da sam na jedvite jade sve sâm stizao, međutim s druge strane rani sati jutarnje smjene bi bili kao pravi pravcati blagoslov i antiteza svega onoga što se događalo navečer. Laganini tempo, sunce, kava, novine i totalno chill atmosfera. Jedna od boljih stvari od tada mi je bila potpuna sloboda za određivati kakva će muzika svirati u kafiću, tako da sam se za razliku od valjda 99% drugih sličnih mjesta koja bi puštala Radio Dalmaciju, Otvoreni ili nešto slično odlučio na nešto drugačiji pristup; prvenstveno radi mog osobnog gušta, no isto tako me zanimalo kako će to proći kod mušterija. Stvar je u tom...

...NA PRVI POGLED

Image
Provjeravate li bendove prije nego otiđete na koncert? Gledate li setliste kako bi se informirali što vam omiljeni izvođači sviraju na turneji? Ili pak ako se radi o predgrupama ili nekim manje poznatim bendovima, preslušavate li ih na youtubeu nekoliko dana prije kako bi se pripremili za ono što će vas dočekati u dvorani ili klubu? Ja jesam. Ne znam je li to "pravi" ili "krivi" pristup, no nikad nisam bio nešto pretjerano zagrijan za iznenađenja. Koliko god možda glupo zvučalo, više volim biti pripremljen tako da znam na što se konkretno fokusirati jednom kad dođem na koncert ako mi se bend svidi tijekom preslušavanja. Ili ako mi se pak ne svidi, da znam kako to vrijeme mogu provesti "pametnije", ući kasnije na koncert, otići do šanka, do WCa, nešto četvro, ne znam ni ja šta... Ne znam, jednostavno funkcioniram na taj način i iskreno zanimljivo mi je vidjeti kako dobar dio moje ekipe funkcionira na potpuno drugačiji sistem - jednostavno će otići na koncer...

NOVA ERA HRVATSKOG DOOMA!

Image
Nikad me neće prestati fascinirati ljudi koji pljuju po domaćoj sceni i govore da tu nema ništa vrijedno pažnje ili da nemamo kvalitetan bend samo zato što valjda nije u rangu Metallice po popularnosti. Gledam sad baš stvari koje sam poslušao u zadnje dvije godine i od svih mogućih izdanja u oko mi je odmah upalo koliko je dobrog doom metala izašlo... Znači ajde, nije to sad podžanr metala koji će automatski privući ne znam ni ja kolike gomile ljudi na koncerte ili će plasirati nekakav radio hit koji će se moći čuti na svakom koraku, no ako pričamo o onim malo alternativnijim (usudio bi se reći underground) krugovima muzike, doom metal je nevjerojatno raznovrstan pravac kod kojeg je moguće naći pravi pravcati široki spektar bendova koji tek marginalno imaju veze jedan s drugim, no istovremeno svaki od njih nudi svoj unikatni pristup doomu.  I mislim se, pa jebote, je li to napokon to? Imamo scenu koja diše punim plućima s bendovima koji stvaraju fenomenalne i kvalitetne albume, a k...

40 GODINA BEZ CLIFFA BURTONA

Image
Na današnji je dan ravno 40 godina otkad je poginuo Cliff Burton. Detalje vjerojatno svi već znate s obzirom da je njegova pogibija jedna od najprepričavanijih tragedija u povijesti metal muzike, tako da mislim da ih ne treba ponavljati po tko zna koji put. Ljudi će obično reći da je Cliffova smrt bila ključna prekretnica u karijeri Metallice nakon koje nikad više ništa nije bilo isto. Smrću Cliffa Burtona Metallica je nepovratno skrenula u drugačije glazbene vode zbog kojih je kroz razne faze 90ih i eksperimentiranje sa zvukom došla do stadija u kojem se nalazi danas - postala je korporativna glazbena mašinerija koja je davnih dana izgubila dušu. Ljudi će sve to obično reći... S druge strane ja ću pak reći da smatram da ti ljudi stvarno nisu u pravu. Mantra da bi Metallica idalje ostala čistokrvni thrash metal bend koji nikad ne bi zabrazdio u mainstream vode da je Cliff ostao živ i nastavio biti član benda nešto je što po mom mišljenju nema apsolutno nikakvo čvrsto pokriće u stvarnom...

JEDAN ALBUM I DOVIĐENJA - DIO 2

Image
Prije otprilike godinu dana na blogu sam objavio tekst vezan za deset meni najdražih bendova koji su u cijeloj karijeri izbacili samo jedan dugosvirajući album. S obzirom da sam se ograničio na deset takvih albuma, preskočio sam mnoge od mojih osobnih favorita, tako da smatram da je ovo dobra prilika da ispravim tu nepravdu i navedem još deset komada. Baš kao i prvi put, radi se o albumima koji meni osobno nešto znače i koji mi se sviđaju tako da vjerojatno opet nećete vidjeti neke albume koji se često nađu na ovakvim listama.  Abstrakt Algebra: Abstrakt Algebra (1995.) Kada se 1993. godine raspao Candlemass, mastermind benda Leif Edling nije previše gubio vrijeme te je po vrlo kratkom postupku formirao novu grupu imena Abastrakt Algebra s budućim Candlemassovim pjevačem Matsom Levenom za mikrofonom. Za razliku od tradicionalnog epskog doom metal zvuka koji je do tada krasio matični mu bend, Edling je ovdje donekle obrnuo ploču te se fokusirao na tehnički izraženiju stranu ovog pod...

ROCK, METAL I ORKESTAR

Image
Nedavno je kanadski thrash metal bend Voivod objavio live album 'Symphonique' koji su godinu ranije snimili sa simfonijskim orkestrom i instantno sam pomislio kako već duže vrijeme nisam vidio da se neki bend uhvatio takve kolaboracije. Izuzmemo li nedavni Metallicin 'S&M 2' (a vratit ću se na njega kasnije u tekstu), kombiniranje metala ili rocka s orkestrom kao da je ostalo nekakav svojevrstan kuriozitet koji je prije desetljeće ili dva bio puno više zastupljen nego danas.  Što se mene osobno tiče, takve kombinacije mi često ostavljaju poprilično polarizirajuće dojmove, ovisno o kojem se izvođaču radi, jer bilo je tu do sada odličnih kolaboracija, ali isto tako se moglo naći i nekih skroz bezveznih i usudio bi se reći isforsiranih i nekvalitetnih. No opet, doći ćemo do toga; prije svega bi rado napravio jedan kraći uvod u cijelu povijest miješanja alternativnih pravaca s instrumentima koje najčešće vežemo za klasičnu glazbu. Znate vjerojatno svi da je jedna od pr...

ANATOMIJA POVRATNIČKOG ALBUMA

Image
Ako ste kojim slučajem pratili ovaj blog od početka, sjetit ćete se da se prvi tekst "Halid umjesto Halida" odnosio na situaciju gdje su Iron Maiden, Judas Priest i Black Sabbath zamijenili dugogodišnje vokale s novopridošlim i manje poznatim pjevačima te izbacili neke ne baš dobro prihvaćene albume, ili ih se barem u to vrijeme tako doživljavalo. Sada, punih sto tekstova kasnije vratio bi se na taj period njihovih karijera, odnosno na onaj mrvicu kasniji, kada su spomenuti pjevači napustili redove te su se za mikrofon vratili njihovi originalni izvođači i (takoreći) zaštitna lica tih bendova. Sve su tri grupe tada u relativno kratkom periodu snimili povratničke albume sa svima nam omiljenim pjevačima, no način do kojeg je to došlo, baš kao i konstrukcija samih albuma vidno se razlikuje kod svakog od njih.  Ako pričamo o Maidenima, znamo da je 1999. godine Blaze Bayley dobio otkaz te su se u bend ubrzo vratili Bruce Dickinson i Adrian Smith kojih nije bilo još od 1993., odnos...