DI JE NESTAO SPLITSKI ROCK

S obzirom da živimo u državi koja je poprilično raznolika od regije do regije, čini mi se da je ta raznolikost poprilično slabo istražena i iskorištena u muzici, tj. barem u predjelima rocka i metala. Stavimo li po strani tradicionalne glazbene izričaje poput klapskog pjevanja, tamburaških sastava i sličnih, moderna zabavna i alternativna muzika malo toga donose što se tiče regionalnog identiteta; ako redovno čitate ovaj blog sjetiti ćete se da sam već nešto slično spominjao svojedobno u tekstu "Metal i nacionalni identitet". 

Ne znam hoćete li se složiti sa mnom, no usudio bih se reći da nije uvijek bilo tako, posebno što se tiče Dalmacije. Split, kao drugi najveći grad u Hrvatskoj svojevremeno se mogao pohvaliti nekim od najpopularnijih glazbenih imena koji ne samo da su bili voljeni, slušani i općenito dobro prihvaćeni, već su imali i poprilično izražen "dalmatinski" štih. Možda glazbenim izričajem nisu imali puno toga zajedničkog jedni s drugima, no štihom su neodoljivo ostavljali dojam pripadnosti južnijim dijelovima Hrvatske, bez ikakvog glumatanja, preseravanja i forsiranja. 

Ovdje prvenstveno mislim na izvođače kao što su recimo Daleka Obala, Đavoli i Kineski Zid, te kao nastavak potonjeg i solo karijera Dina Dvornika te prvih par Gibonnijevih albuma. Nije to sve skupa možda "rock" u onom tvrđem smislu na koji obično mislimo kad pričamo o rock muzici, no spomenuti izvođači po meni definitivno spadaju u svoju kategoriju te ih treba odvojiti od recimo zabavne glazbe ili čistokrvnog popa. Uglavnom, Split i Dalmacija općenito imali su svojevremeno svoje konje za utrku po ovom pitanju i iako su gurali taj prepoznatljivi dalmatinski identitet, komercijalni uspjeh je govorio da su bili (i ostali) slušani i van granica Dalmacije.

Tako je bilo jedno vrijeme, u "onoj" državi. A onda, nakon toga... tišina. 

Ratne godine su učinile svoje i tu situaciju svakako treba uzeti u obzir, no jednom kad se stanje stabiliziralo i kad su se počeli pojavljivati nova generacija izvođača, praktički nijedan od njih nije uspio uhvatiti uspjeh koji bi se rasprostranio na neko šire područje. Splitska rock scena kao da je ostala zarobljena unutar lokalnih krugova iz kojih do dana današnjeg nije uspjela izaći. Stavimo po strani na kratko heavy metal bendove o kojima se u okviru ovog bloga zapravo najčešće priča te se usmjerimo na općenitu rock scenu i vidjeti ćemo da iz dalmatinskih krugova stvarno nemamo neko jače rock ime koje bi uspješno prezentiralo ovaj dio države. Zbog čega je tako, ne znam, no iskreno ne bi rekao da je nestašica popularnijih imena prvenstveno posljedica rata s obzirom da se u isto vrijeme u drugim krajevima Hrvatske pojavio sasvim pristojan broj izvođača koji su dan-danas popularni, kao što su recimo na riječkoj sceni Let3 i Laufer koji, iako po osnutku spadaju na kraj 80ih godina, praktički pravu glavninu karijere odradili su u sljedećem desetljeću; ista stvar kao i s vinkovačkim bendom Majke ili kao što je Opća Opasnost iz Županje. Voljeli mi ove bendove ili ne, činjenično je stanje da se radi o izvođačima koji su početkom devedesetih godina objavili svoja najpopularnija i najkvalitetnija djela zbog kojih još uvijek imaju publiku širom Hrvatske. Međutim, nisu oni ni jedini primjeri, jer pomaknemo li se vremenski bliže današnjem periodu, naići ćemo recimo na (opet riječki) Jonathan, na virovitičku Vatru, na dubrovački Silente i još vjerojatno na ponekog izvođača koji mogu svirati praktički bilo gdje unutar Hrvatske i uspjeti će privući publiku. S druge strane, Split nažalost idalje nema takvo nešto.

Nije tu stvar da nema kvalitetnih bendova, jer ima (ili ih je bilo), bar po mom mišljenju. Uzmemo li devedesete godine kao primjer, imali smo Dioniz i Kompleks K kao sasvim solidne predstavnike rock muzike, no kao i gomila drugih bendova s ovog područja, funkcionirali su po principu da bi izbacili dva albuma i onda netragom nestali. Slična stvar je bila i recimo sa Špurijusom, dok je s druge strane Đubrivo, koliko god bilo poznato u underground vodama, bilo ipak previše osebujno sa stilom koji su svirali, dok im značajniji komercijalni proboj vjerojatno zbog toga i nije bio jedan od glavnih ciljeva. Usudio bi se čak spomenuti i Živo Blato čija je najjača eksponirana crta uvijek bio i ostao sami Vuco, te je teško sa sigurnošću reći koliko bi ljudi privukli da se umjesto njega tu nalazi netko drugi.

Novi milenij je pak donio neka nova imena kao što su recimo Čuvari Svirala i Justin's Johnson, no situacija je bila slična kao i u desetljeću prije; kratak vremenski period djelovanja nakon kojeg bi nastupio muk. Iskreno ako mene pitate, tada sam bio poprilično siguran da će se upravo Čuvari Svirala prometnuti u neko novo, jače ime koje će uspjeti prijeći granice županije te postići nekakav jači uspjeh u drugim dijelovima države. Mislim se, kad Vatra može, zašto ne bi mogli i Čuvari naprimjer? Ali na kraju opet ista stvar, opet nije bilo ništa od toga s obzirom da ni oni nisu dugo izdržali... Nemalo me iznenadilo kad sam prije godinu ili dvije vidio najavu njihovog nastupa u Makarskoj na staru godinu, no to je iznenađenje vrlo brzo postalo negativno kad sam u cca 20ak minuta odgledanog koncerta shvatio da sviraju isključivo obrade. Ne znam je li taj nastup bio samo jednokratna varijanta ili su stvarno postali cover bend, no svejedno mi se takav nastup nije svidio.

Od vremena kad su Čuvari, Justin's Johnson i još poneki bili koliko-toliko popularni prošlo je 15ak godina, ako ne i više. I sad, ajde recite... Šta se ovdje zapravo događa? Di je zapelo? Di je nestao splitski rock? Nije mi jasno da idalje u jednom tolikom gradu kao što je Split jednostavno nema izvođača alternativne muzike (ajmo reći alternativne, jel) koji zapravo od muzike može i živjeti, koji može raditi turneje po cijeloj državi i čije se pjesme mogu čuti na svakom koraku. Nije da bendova nema, pa čak i danas kad nam se na prvi pogled može činiti da nitko nigdje ne svira, jer definitivno ih ima i u ovim rock vodama, trude se, guraju koliko umiju i koliko mogu, no ta granica nikako da se prijeđe... Djigibaoo, Kundyak Mezhe, Neki Reperi, Bizon, The Splitters, Peacefool Snyte, itd itd, sve su to jako dobri do odlični bendovi koje vrijedi poslušati, no iskreno mislim da nisu pretjerano poznati van ovih ovdje uskih krugova. Zanimljivo je kako su rap i hip-hop s ovih prostora recimo uspjeli postati popularni u cijeloj državi, jer pogledamo li dokle je recimo jedan TBF dogurao te nešto kasnije iza njih i Dječaci, St!llness, Vojko V, Kiša Metaka i slični, vidjeti ćemo da sviraju apsolutno svugdje, da su im pjesme ušle u kolektivnu glazbenu svijest društva te da za dobar dio njih možemo reći da se već sada radi o klasicima, čak i ako nam stilski možda ne odgovaraju. Znači, prostor i regija nisu problem - problem leži  nečemu drugome.

Opet ću reći, šteta, jer kad je Istra mogla brendirati svoj zvuk i takozvani ča-val, ne vidim zašto ne bi mogla i Dalmacija. Ako mogu Alen Vitasović, Gustafi, Šajeta i štajaznam tko još, ta valjda bi mogao i netko odavde. Čak je Istra i po pitanju komercijalnog uspjeha metal muzike tu bolje prošla s obzirom da (rekao bih) Po' Metra Crijeva kotira puno bolje nego ijedan metal bend iz splitske okolice. Ne znam, faktora je vjerojatno puno i teško da ovdje postoji samo jedan krivac. Da je ovo neki novi ili kratkotrajni problem, možda bi bilo puno jednostavnije naći razloge, odstraniti ih ili promijeniti, međutim ovakva situacija traje već desetljećima. Puno i previše.