VJEČNA VATRA NAD SARAJEVOM

Života mi, nema na svijetu neobičnije države od Bosne i Hercegovine. Unatoč tome što posjeduje kulturološku, etničku, religijsku, ali i naravno geografsku raznolikost kao rijetko koja država u Europi, Bosna i Hercegovina kao da se tek u zadnjih nekoliko godina počinje malo po malo otkrivati kao svojevrstan podcijenjeni biser još uvijek (većinom) neokaljan masovnim turizmom. Puno sam puta išao preko granice, ponajviše turistički i uglavnom po Hercegovini (po Bosni ipak nažalost nešto manje), no s druge strane se nažalost ne mogu pohvaliti nekim većim brojem posjećenih koncerata u najbližoj mi susjednoj državi jer izuzev nekoliko odlazaka na OK Fest na Tjentištu u BiH nisam gledao ama baš ništa. Još me je prošle godine Eternal Flame Fest zainteresirao s jako dobrim headlinerskim imenima, no zbog nezgodnog mi datuma ga nisam mogao posjetiti. Srećom, ove je godine festival ne samo organiziran dobra dva mjeseca ranije, već su mi i najavljeni bendovi itekako pobudili interes, tako da nas se skupila grupica prijatelja te smo odlučili provesti malo duži vikend u Sarajevu.

Ukoliko ste u zadnje vrijeme pratili vijesti vezane za festival (doduše, ukoliko ste i općenito pratili vijesti iz regije), znate da se dan prije početka festivala u gradu dogodila teška prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao 23-godišnji mladić, dok su još četiri osobe ozlijeđene, te je s toga drugi dan festivala otkazan zbog proglašenja dana žalosti, a neki bendovi koji su trebali svirati u subotu prebačeni su na petak kako bi se festival ipak kako-tako održao. Situacija je to koja zvuči kao noćna mora bilo kojeg organizatora i iako je u pitanju viša sila koju nitko ne bi mogao predvidjeti, u tom se trenutku nisam ni usudio zamisliti na koji bi ja način reagirao da je u pitanju moj festival. U kontru gomili propalih koncerata i festivala kojima sam ili osobno svjedočio ili čitao o njima, u Sarajevu je srećom djelovala ekipa ljudi koja je ovom prilikom pokazala zavidnu količinu spretnosti, organiziranosti i sposobnosti rješavanja ogromnih problema tako da smo mi kao publika u petak dobili događaj koji će se pamtiti još dugo godina. 

U ovakvim bi situacijama bilo realno očekivati teški DIY pristup i nekakvo krpanje programa kako god se zna i umije kako bi se barem bilo šta održalo, no da sam kojim slučajem skroz neupućen taj dan došao u Dom Mladosti, rekao bih da (osim nešto kraćih setova bendova) ovdje apsolutno ništa ne daje do znanja da je taj dan bilo ikakvih problema. Iskreno, bio sam skeptičan po pitanju zvuka s obzirom da me prostor podsjećao na splitsku Kocku gdje bi mi bubnjići u ušima redovito znali patiti, no na kraju se pokazalo da je ovaj sarajevski klub imao realno odličan zvuk tako da se ne mogu požaliti na nijedan bend koji je nastupio. Vidjelo se to odmah od početka za vrijeme nastupa srpskog benda Deadspawned koji su isporučili odličnu dozu mid-tempo death metala koji je mene ovako neukog prvenstveno podsjetio na Bolt Thrower, tako da su mi legli kao naručeni za otvaranje ove večeri. Igrom slučaja zbog svega što se dogodilo neki bookirani bendovi su na kraju otpali, no ovi što su ostali svirati zapravo su napravili odličan kontrast između klasičnijih i agresivnijih podpravaca metala, tako da je praktički svatko mogao naći nešto za sebe. 

Kao što sam ranije rekao, setovi svih bendova su bili skraćeni kako bi što više njih moglo nastupiti, tako da su Deadspawned svoje odsvirali u cca pola sata, nakon čega su na pozornicu izašli Power Surge, bend koji po riječima frontmena Roka Nikolića dolazi "iz Europe" i upravo njihov nastup po mom mišljenju predstavlja esenciju svega onoga što bi "ovi prostori" trebali predstavljati. Jer kad bend u kojem je pjevač iz Hrvatske, jedan gitarist iz Bosne i Hercegovine, a bubnjar iz Srbije izađe na pozornicu zajedno s još jednim gitaristom iz Engleske te basistom iz Češke i nastupi upravo u gradu koji je em oličenje multikulturalnosti, em je prošao kroz sva ta sranja koja je prošao kroz cijelu povijest, ne mogu a da ne osjećam koliko značajan djeluje nastup jedne ovakve grupe čiji članovi nastupaju zajedno unatoč idiotskim i kontraproduktivnim tenzijama kojima smo često bombardirani putem medija. Međutim, najbolja stvar kod Power Surgea leži u tome što su jednostavno jebeno dobar bend koji i studijski i uživo zvuče jednostavno - svjetski. Gledati ih na pozornici znači gledati bend u naponu snage, gladan dokazivanja i predstavljanja vlastite muzike u najboljem mogućem svjetlu. Zrače onim osjećajem da gledaš početke benda koji kao da je predodređen za nešto više i za puno veće pozornice. 

Što se tiče nastupa Blazea Bayleya i Brainstorma, nema se tu što puno reći, a da nije rečeno već 100 puta kad se priča o njima. Radi se o profesionalcima koji su zanat pekli na nekim od najjačih pozornica svijeta i očekivanja su mi bila poprilično visoka, tako da mi je drago što su ta očekivanja zapravo i ispunili. Blazea sam već jednom gledao u Boogaloou u Zagrebu, no davno je to bilo i sa skroz drugim bendom. U Sarajevo je došao sa Iron Maiden setom sastavljenim od pjesama s njegova dva albuma 'The X Factor' i 'Virtual XI', a osim uobičajnih hitova koji su postigli daleko najbolji odjek u publici meni je recimo fenomenalno sjela "Judgement of Heaven" koja mi je uvijek bila jedna od dražih njegovih, kao i "Como Estais Amigos" u ovom ogoljenom i mirnom izdanju. Volio bi jedino da je umjesto "Wrathchild" ipak upala još jedna njegova, no znam da je svira kao posvetu preminulom Paulu Di'Annu tako da šta je tu je. Sve u svemu fenomenalan nastup koji još jednom pokazuje da svi oni naizgled kontroverzni albumi velikih bendova ipak imaju svoju publiku koja ih voli.

Brainstorm s druge strane ne samo da nikad nisam gledao, već ne mogu reći ni da ih nešto aktivno slušam s obzirom da sam prije koncerta znao svega par pjesama. Međutim, taj njihov čvrsti riffasti pristup power metalu nešto je što se ne sreće toliko često tako da me baš zanimalo kako će sve skupa zvučati uživo. Ionako skraćeni set je nažalost ispao još kraći nego što je trebao s obzirom da su zbog nekih tehničkih problema krenuli još malo kasnije, a ravno u ponoć je sve trebalo biti gotovo, no jednom kad su krenuli sa "Words Are Coming Through", ništa od toga nije bilo bitno. Ostavili su mi nevjerojatno dobar dojam, a na pozornici su djelovali kao da uživaju u svakoj sekundi i kao da im niti mrvice nije bitno što sviraju jako kasno i kratko. Očekivano, gledalo ih je nešto malo manje ljudi nego Blazea, no napravili su tako dobar show da mislim da će ih svatko tko ih je pogledao do kraja još dugo pamtiti. 

U ponoć se po nalogu policije sve moralo završiti tako da nije bilo daljnjeg organiziranog druženja niti ikakvih afterpartyja, tako da smo umorni od puta i dugog dana otišli pravac u stan na spavanje. U Sarajevu smo pak ostali do nedjelje i iskoristili sve blagodati koje jedan ovakav grad nudi, ponajviše s gastronomske strane. Mislim da govorim u ime svih posjetitelja kad kažem da je Bosna i Hercegovina već odavno zaslužila dobiti jedan ovakav događaj kao što je Eternal Flame Fest, možda čak i ne toliko zbog same muzike, već i zbog sveukupnog dojma koji ovako nešto nudi. Odlična je to kombinacija stvari koje volimo na mjestu koje još uvijek djeluje kao jedna neotkrivena tajna i koja nudi autentični i autohtoni doživljaj svima koji mu odluče dati šansu.