DAME BIRAJU

Ako ćemo iskreno, činjenica da neki bendovi sami sebe etiketiraju kao "female fronted" mi je oduvijek bila pomalo budalasta. Imam osjećaj da na taj način indirektno poručuju da je spol osobe za mikrofonom prva i glavna stvar po kojoj taj bend odskače od mora sličnih, što mi je samo po sebi bezvezno i realno nepotrebno za navoditi, pogotovo u današnje vrijeme. Nepobitna je istina da u rock, metal, punk i sličnim vodama žene na mjestu vokala nisu toliko zastupljene kao muškarci, no po mom mišljenju za bendove koji imaju dovoljno kvalitetnu vokalno-instrumentalnu izvedbu jednostavno nema potrebe naglašavati to "female fronted" kao da je najbitnija stvar. Jednostavno mi takvo etiketiranje djeluje kao marketinški trik kojim se na "krivi" način pokušava privući publiku. Bendovi koje predvode žene aktivni su u svim sferama muzike i u praktički svim mogućim žanrovima i podžanrovima, a čini mi se da ih je iz godine u godinu sve više i više.

Međutim, kod nas takvi bendovi kao da nisu baš nešto pretjerano zaživjeli. Čini mi se kao da ih je jedno vrijeme čak i bilo nekoliko aktivnih istovremeno na sceni, no nažalost skoro pa nijedan nije imao neki dulji životni vijek (izuzev Ashes You Leave, naravno) i većina ih je nestala nakon svega par snimki. Zašto je tako, stvarno ne znam i volio bi da je situacija drugačija, no što je tu je za sada... U nastavku  zato donosim deset hrvatskih bendova koje predvode ili su ih predvodile pjevačice, a koji su na ovaj ili onaj način obilježili moje praćenje domaće metal scene te pokazali koliko ona u stvari može biti šarolika i raznovrsna.

ASHES YOU LEAVE

Realno, nema smisla započeti s nijednim drugim bendom osim Ashes You Leave. Ovi su riječani takoreći starosjedioci hrvatske metal scene i prava je šteta što su se, čini mi se, potpuno povukli od aktivnog sviranja. Njihovu muziku krasi jedan po meni jako dobar death-doom štih koji se s vremenom sve više odmicao kao gothu, a kroz šest albuma su pokazali da ih ni nebrojne izmjene postava nisu uspjele pokolebati. Meni je favorit uvijek bio drugi album 'Desperate Existence', mada kojeg god da se uhvatite nećete pogriješiti. Od posljednjeg 'The Cure for Happiness' je prošlo evo dobrih 13 godina i bilo bi lijepo kad bi ih opet vidjeli na pozornicama.

 

INNERGATE

Marijana Varga je, po mom osobnom mišljenju, jedan od najboljih vokala koji su se ikad pojavili ne samo na domaćoj, već i regionalnoj sceni. I točka. Innergate sam nažalost uspio uhvatiti uživo jedan jedini put prije nego što su se razišli, a tada su mi doslovno sjeli ko budali šamar jer su se sa svojim istoimenim albumom iz 2011. godine taman pojavili na sceni u periodu kada je Nevermore prestao s radom, tako da su upali kao više nego dobrodošla "zamjena". Album je sam po sebi prva liga i ako ste fanovi Danea, Loomisa i ekipe, s ovim nikako ne možete pogriješiti, kako instrumentalno, tako i vokalno.

SACRED SERENITY

Mislim da je Sacred Serenity prva hrvatska metal grupa sa ženskim vokalom koju sam uopće čuo. Gledajući ovako s vremenske distance, nije se tu radilo o nešto ekstra kvalitetnom bendu, no ostali su mi u sjećanju upravo zbog toga što u vrijeme kad sam ih otkrio (nekoliko godina nakon što su objavili svoj jedini demo 'Testament for the Wind') nisam imao pojma da ovako nešto postoji na domaćoj sceni. Radilo se o muzici sličnog đira kao recimo Nightwish koji je tada bio na vrhuncu popularnosti, tako da nije za čuditi se što su svirali u tom fazonu.

UNDERDUST

Zagrebački Underdust je (koliko ja znam) sve skupa izbacio tri pjesme kroz nekih 7-8 godina koliko su postojali i prava je šteta što nisu snimili ništa više. Meni je ovo bio jako lijep power-prog đir s pamtljivim melodijama i zaraznim vokalnim dionicama. Glupo je sad povlačiti favorite kad na izboru imate samo tri pjesme, no nekako mi se u glavi uvijek najviše vrti stvar "Dust" koju svakako preporučam da poslušate. Šteta što od ovog benda nismo dobili malo više materijala, posebno kad znamo da su članovi bili neki od veterana domaće metal scene (bivši članovi Forlorn Legacyja), no što je tu je.

BESTHIAL

Besthial su bili zadarski power metal bend koji je nažalost bio kratko aktivan te su ostavili svega par kratkih izdanja iza sebe. Po meni je najbolje njihovo izdanje upravo prvo, demo snimka 'Careful What You Wish...' iz 2008. godine gdje su svirali jako dobar, zarazan i melodičan power metal prošaran zanimljivim dionicama na klavijaturama. Pjesme poput 'Naira' ili 'Proof of Life' i dan-danas slušam s istim guštom kao i tada. Ovih snimki nažalost nema na Youtubeu tako da ne mogu postaviti nikakav link.

GREYNOISE

Napokon jedan trenutno aktivni bend na ovoj listi! Greynoise je jedno od jačih domaćih imena modernog metala i u zadnje vrijeme su poprilično koncertno aktivni po cijeloj državi tako da mislim da vam ih neće biti problem uhvatiti negdje. Možda neće baš najbolje sjesti ljubiteljima tradicionalnijeg metal izričaja, no ukoliko volite noviji alt metal đir, ovdje nećete pogriješiti. Odlično snimljeno, odlične kompozicije i vrhunska vokalna izvedba, nema tu greške.

AGHARTI

Par demo snimki i jedan album iz 2013. godine je sve što nam je ovaj samoborski bend ostavio u kratkih 6-7 godina koliko su postojali. Bio je ovo sasvim solidan miks melodičnog metala i nešto alternativnijeg rocka koji je zvučao energično i svježe kako tada kada se pojavio, tako i danas. Nažalost uskoro nakon objavljivanja albuma prestali su s radom.

TEARLESS

U Tearlessu su jedno vrijeme djelovali neki od bivših članova Sacred Serenityja. Po mom mišljenju ovdje su i muzika i vokalna izvedba bili na višoj razini nego u Sacred Serenity, no kao i gomila ovdje navedenih bendova jednostavno su nestali nakon objave albuma.

DOWNCAST ART

Jedan album i hvala i doviđenja. Čini mi se kao da sam za više od pola bendova s ovog popisa napisao istu stvar, al šta je tu je... Downcast Art iz Karlovca nažalost nije prošao ništa drugačije od mnogih drugih naših bendova, no ovaj jedini album koji su nam ostavili ('Forbidden Memories' iz 2011. godine) donosi sasvim pristojnu dozu simfoničnog metala koji je na domaćoj metal sceni bio poprilično rijedak.

OMEGA LITHIUM

Za kraj jedan od rijetkih naših bendova alternativnijeg usmjerenja koji je uspio ostaviti i nešto opipljiviji otisak u mainstreamu. O njima su svojedobno pisali mediji, spotovi su im se vrtili na MTV Adria, a koliko se sjećam imali su i uspješne turneje po inozemstvu. Prije nego su završili s radom uspjeli su izbaciti dva albuma (2009. i 2011. godine), a nakon raspada nekoliko je članova oformilo grupu Manntra, danas možda i najuspješnije domaći metal ime, tako da nije valjda svako zlo ni za zlo.

Na kraju evo ne znam šta da pametno kažem... U jednu ruku moram priznati da mi je bilo zanimljivo napraviti ovu retrospektivu i na taj se način prisjetiti svih ovih bendova. Iako neke od njih konstantno aktivno slušam kroz sve ove godine, nekih se nisam sjetio niti ih preslušao od tko zna kada. Jako mi je žao što su skoro pa svi s popisa praktički neaktivni već duže vrijeme, no spreman sam priznati da sam vjerojatno i preskočio neko dobro ime koje je trenutno aktivno. Koliko god se trudio redovito pratiti scenu, neke stvari mi uvijek promaknu, tako da ukoliko imate neku zanimljivu preporuku, slobodno napišite u komentarima.