Današnji tekst će biti nešto drugačije prirode nego inače jer ću malo dipliti o davno prošlim danima lokalne glazbene scene, što vjerojatno neće biti toliko zanimljivo većini čitatelja izvan Makarske Rivijere, tako da se unaprijed ispričavam ukoliko će vam se ovotjedno izdanje činiti kao gubljenje vremena. Ukoliko ste odrasli u nekom većem gradu ili u njegovoj neposrednoj blizini te ste imali mogućnosti gledati uživo neke jače bendove za vrijeme osnovne i srednje škole, možda se nećete moći poistovjetiti sa stvarima o kojima ovdje pišem. No opet, možda vam i bude zanimljivo i svejedno se nadam da ćete izgurati tekst do kraja, jer možda vam to pobudi neka sjećanja na vlastite školske dane - ne znam, nikad nisam uspio dobro procijeniti publiku za ovakvu vrstu trabunjanja.
Uglavnom, ako vam se ne čita cijela tirada kako je "prije bilo bolje" na području Makarske, slobodno preskočite na zadnji paragraf ovog teksta.
Pojam "manja sredina" se po mom mišljenju u Hrvatskoj odnosi na sve ono što nije u neposrednoj blizini četiri najveća grada u državi - Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka. U vrijeme kad sam završavao osnovnu školu pa sve kroz one četiri godine srednje (period otprilike od 2004. do 2009. godine) u Splitu, koji mi je najbliži od velikih gradova, nije bilo toliko puno stranih bendova koliko bi volio, mada je situacija bila neusporedivo bolja nego danas. Dolazili su tu recimo Evergrey, Dying Fetus, Rotting Christ i slični, no kad s 13-14 godina kreneš otkrivati metal muziku, jebe se tebi živo za sve te underground šeme. Želiš Metallicu, Maidene, Black Sabbath, Judase, Slayer, Motörhead i slične titane žanra, želiš čuti ono najbolje što metal muzika može ponuditi, a za sve ostalo je lako, nadoći će kad-tad.
Srećom, imao sam prilike vidjeti Maidene na Poljudu 2008. godine. Nije to bio prvi put da sam gledao neko veće ime (bili su prije toga Robert Plant i Deep Purple), no definitivno je bio koncert koji mi je doslovno promijenio život, iako je taj njihov posjet je bio više iznimka nego nekakvo pravilo što se tiče dolazaka velikih bendova u Split. Međutim, sve ono prije, sve te bezbrojne subote navečer u Makarskoj, kad si mulac koji je tek počeo izlaziti i koji je tek nedavno čuo npr. Judas Priest prvi put u životu i ne možeš vjerovati da postoji nešto toliko dobro kao 'Painkiller', želiš čuti te pjesme sada i odmah, tu kod kuće. Jer jedno je putovati na koncerte, pa makar i u sat i pol udaljeni Split, a drugo je čuti uživo muziku koju voliš praktički na istom mjestu gdje živiš. I tu u igru dolaze oni lokalni, srednjoškolski bendovi koji ti pružaju ono što ćeš inače tko zna kada u životu doživjeti.
U cijelom gradu smo imali dva mjesta gdje se održavaju koncerti svako toliko, a lokalna scena je bila živa i zdrava. Imali smo nekolicinu bendova koji sviraju nešto sitno svog autorskog materijala, dok im se ostatak repertoara fokusirao na obrade. I nekako ti to bude dovoljno, budeš sretan s time. Ne znam, možda zvuči glupo, ali bio je to jednostavniji pogled na svijet. Sjećam se jedne prilike kad su za vrijeme koncerta grupe Kolaps Prirode (inače alternativnog rock đira) na pozornicu izašla dvojica prijatelja mi i s njima su odsvirali Sepulturine "Territory" i "Refuse/Resist" i vjerujte da je meni u tom trenutku djelovalo kao da jebeni Max Cavalera stoji direktno ispred mene i svira za dvjestotinjak ljudi u sred crne zime u Makarskoj.
Lokalni metal bendovi su tada bili rijetkost, no našlo bi ih se par... Makadam je u svojoj prvoj varijanti dok su išli pod imenom Scrap Iron svirao set sastavljen većinom od pjesama Maidena, Metallice i Judasa (i zbog kojih mi je "Holy Smoke" i dan danas među dražim pjesmama Maidena), dok su kasnije baš pod imenom Makadam proširili repertoar na Panteru i Sepulturu te ubacili par autorskih stvari. Herpes je s izborom pjesama otišao korak dalje i teško je opisati koliko je bilo neobično čuti pjesme Deatha, Kreatora i Slayera na ljetnoj pozornici gradskog kina za vrijeme nekog random turističkog događaja.
Sasvim drugo vrijeme, danas jednostavno nema šanse da bi to prošlo, bar ne ovdje.
Ne znam, drugačije je bilo, jer tada su lokalne turističke zajednice davale prilike srednjoškolskim bendovima bilo kojeg glazbenog opredjeljenja. Bili su domaći, bili su od tu i to je bilo jedino važno. Danas jednostavno nema šanse da ćete naići na ribarsku večer u Igranima, a da vam na pozornici bend svira obrade Ramonesa i Misfitsa te usput iz zezancije tu i tamo ubaci intro od "Am I Evil?" ili onaj riff od "Domination". Makarska Rivijera je oduvijek bila mala sredina, no kad bi se zaredalo koncerata, ljudi su se držali skupa i posjećivali su ih, čak i oni koji nisu bili nešto od tog đira. Punk i alt rock su uvijek bolje prolazili i mislim da mi je danas glazbeni ukus toliko šarolik upravo zbog izloženosti repertoarima srednjoškolskih koncerata toga vremena. Bez bendova kao što su No Control, Kolostrum, Mental Hell, Poseban Slučaj i Misterij bio bi siromašniji za puno vrhunskih izvođača koje danas itekako volim.
Autorskih bendova igrom slučaja nije bilo previše, no našlo se tu i tamo nekolicina njih poput H.O.G.A.R. ili npr. Valium koji je, čini mi se, jedini metal bend s područja Makarske Rivijere koji je izbacio konkretan (demo) album na CD-u s vlastitim stvarima. Svi ovi ostali bi tek tu i tamo ubacili pokoju autorsku stvar unutar repertoara, čisto nek se nađe.
Reći će netko "neš ti srednjoškolskih bendova", no odgovorno tvrdim da su upravo ti bendovi među najbitnijima koje sam u životu čuo, i to ne samo ja već općenito ljudi moje generacije. U tom ti je trenutku petnaest-šesnaest godina i nemaš pojma gdje će te život odnijeti, a realno nije te puno ni briga. U Split odeš kad možeš i tamo u Kocki uspiješ pogledati Inciter, Machine Insufficiency ili Stimulans; djeluje ti kao da si boga vidio. To su "pravi" bendovi, profesionalni, sviraju svoje stvari, izbacuju albume na CD-ima i imaju vlastite majice s logotipom ili naslovnicom albuma. Nisu ništa lošiji ni manji od Metallice, Sepulture i Judasa.
No neke druge subote si tu ispred kuće, u Makarskoj i sviraju svi ovi lokalni; gledaš prijatelje na pozornici kako prže "Master of Puppets" i misliš se, jebote, to je život. Izađeš sa dvadeset kuna (i danas mi je nevjerojatno da mi je za vrhunski izlazak bilo dovoljno manje od 3 eura), poslušaš neke od najdražih ti pjesama koje si (do tada) ikad čuo i više ti ništa ne treba. U tom trenutku ne razmišljaš o činjenici da sviraju samo obrade i tko zna oćeš li ih ikada čuti u originalnoj verziji; svi ti cover bendovi u tom trenutku na tebe imaju isti efekt kao da si negdje na punom stadionu i slušaš "prave stvari".
I eto, privedoh lagano do kraja ovu nostalgičnu epizodu. Znao sam još od prvog dana kad sam krenuo s blogom da ću se htjeti uhvatiti ove teme prije ili kasnije, a sada za kraj bi volio čuti vaše komentare i vaša mišljenja. Sjećate li se nekih lokalnih bendova iz vaših krajeva iz vremena kad ste tek krenuli aktivnije slušati muziku? Jeste li otkrili neke nove izvođače koje ste zavoljeli preko njihovih obrada? Što je kasnije bilo s njima, jesu li preživjeli srednju školu ili su ostali tek jedan od relikta regionalne glazbene scene kojih se danas rado sjetite? Pišite u komentarima!
Comments
Post a Comment