PRESJEK HRVATSKE SCENE ZADNJIH PET GODINA

Kako se bliži kraj godine, bilo mi je u planu napraviti nekakvu top listu najboljih mi domaćih ovogodišnjih izdanja, no na kraju sam se ipak odlučio proširiti to na vremenski period od zadnjih 5 godina čisto zbog toga što je scena u zadnje vrijeme toliko živa i krcata kvalitetnog materijala da bi mi pravo bilo žao nešto od ovoga preskočiti.

Kao što ćete vidjeti, lista je poprilično žanrovski šarena i iako je pretežito fokusirana na metal, nađe se tu i nekoliko stvari drugačijega đira. U svakom slučaju rekao bih da sva navedena izdanja itekako vrijedi poslušati.

Pa krenimo, abecednim redom:

ACHACHAK: Planet Hashish

Nije da nešto često slušam stoner, no drago mi je tu i tamo naići na neki album koji mi zapne za uho. Nije ovo puno drugačije od gomile sličnih bendova, no pjesme su jako pamtljive i zarazne, a bome i koncertno jako dobro funkcioniraju. U svega pet godina postojanja ovo im je treći album, tako da vjerojatno uskoro možemo očekivati i još novog materijala.

DISBAJA: Impulse Slaves

Ovako dobar D-beat nisam odavno čuo. Disbaja na trećem izdanju gazi jače nego ikad, a mogu tek zamislit kako ovo zvuči dobro uživo. Album praktički nema loše stvari, čista energija od prve do zadnje sekunde, a posebno mi se sviđa kako su ukomponirali raznorazne sampleove u neke od pjesama. Impulse Slaves je čista doza adrenalina koji udara baš onako kako treba.

ELUSIVE GOD: Trappedin In the Future Unknown

Možda i najbolje izdanje na domaćoj sceni u zadnjih 10ak godina, ako ne i više. Koliko god možda zvučalo pretenciozno na prvu, "Trapped In the Future Unknown" je svjetska klasa od albuma i bez problema je usporediv s najboljim klasicima žanra jer po meni ovo niti mrvice ne zaostaje za dobrim dijelom diskografije Candlemassa ili recimo Solitude Aeturnusa. Za moj gušt ovo je praktički savršen tradicionalni heavy/doom album, vrhunski odsviran, vrhunski otpjevan, vrhunski snimljen... Ma sve!

EMPHASIS: Lazaret

Post-metal kao da je ispao iz vidokruga kroz zadnjih 7-8 godina tako da mi je drago vidjeti da ga se neki bendovi još uvijek drže. Emphasis je po mom mišljenju uvijek bio jedan od domaćih predvodnika spomenutog žanra, a Lazaret smo dobili nakon šestogodišnje pauze. Ukratko, ovi čakovčani guraju taj "standardni" đir koji mi je na prvu odlično legao tako da ukoliko vam je potrebna jedna prava doza kvalitetnog post-metala, mislim da s ovim ne možete nikako pogriješiti.

INCITER: Against the Grain

Tko ih prati od početka, zna što može očekivati. Inciter nikad nije previše stilski šarao, a ovaj najnoviji album to i potvrđuje. Idalje guraju po svom standardno dobrom melodičnom thrashu, a prava je šteta što su koncertno poprilično neaktivni. Nažalost, češće ih se može vidjeti u ulozi Metallica tributea nego autorskog benda i iako mi je jasno da takav izbor vjerojatno znači bolje financijske prihode, mišljenja sam da im je njihov autorski materijal itekako dovoljno jak da privuče solidan broj ljudi. 

JELUSICK: Follow the Blind Man

Mogu ljudi govoriti šta god oće i hejtati koliko god ih je volja, no Dino Jelusić trenutno pripada samom vrhu domaće rock i metal scene, kako studijski tako i koncertno. Produkcija je odlična, riffovi su pamtljivi, refreni i vokalne melodije su zarazni i pjevni, tako da ovdje praktički ama baš sve funkcionira. Eventualno je na nekim momentima album možda mrvicu predug te se nađe filler ili dva, no jako je to mal minus u usporedbi sa svim pozitivnim stvarima koje donosi "Follow the Blind Man". Standardno za naše podneblje, Jelusick puno bolje kotira van granica države, no koliko vidim i kod nas mu je posjećenost na koncertima jako dobra te me baš zanima šta će nam novoga donijeti u budućnosti.

METUZALEM: Infra

Metuzalem je svojevrsna supergrupa sastavljena od članova nekih jako dobrih (i nikad prežaljenih) domaćih bendova koja nam donosi nešto što odavno nismo čuli na domaćoj sceni, a to je onaj old-school "engleski" death-doom kakav su svojedobno svirali recimo rani Paradise Lost i Anathema. Infra je jako dobro skladana i odsvirana cjelina koja će bez problema sjesti svim ljubiteljima sporijeg metal zvuka.

OLD NIGHT: Ghost Light

Isprva zamišljen kao spin-off projekt gitarista meni jako dragog i nažalost skoro pa neaktivnog benda Ashes You Leave, Old Night je s vremenom prerastao u punokrvni bend koji donosi fenomenalnu dozu melodičnog goth/doom metala koji se prvenstveno oslanja na "jesensku" atmosferu te stoga nema boljeg vremena za slušanje upravo od ovoga sada. Ghost Light im je treći album i po meni je daleko najkvalitetniji što su do sada izbacili, mada su i prva dva itekako vrijedna slušanja. Ovdje imamo prelijepih osam pjesama čiste melankolije koja vas hvata doslovno odmah u prvim taktovima i ne pušta sve dok ne dođete do kraja albuma. Vrijedi svake sekunde vašeg vremena.

PORAZIUM: Bigger the Care - Bigger the Hate

Igrom slučaja ovdje imamo još jednu takoreći supergrupu bivših članova gomile dobrih starijih domaćih bendova, Porazium je odmah u startu krenuo udarno pošto njihov (za sada) jedini album donosi dozu klasičnog death metala u najsirovijem obliku. Agresivno je taman u tolikoj mjeri da ne prelazi u parodiju, a grooveovi su ko stvoreni za live nastupe. Nije stoga ni čudo što je ovaj četveročlani sastav nastupao kao otvarajuća grupa zavidnom broju poznatijih stranih imena, dok su istovremeno česti gosti po klubovima diljem države.

PROGNAN: Naši Životi Više Ne Postoje / Sjene Nad Balkanom

Vukovarski black metal projekt Prognan u dvije godine je izbacio dva sjajna albuma inspirirana tematikom Prvog svjetskog rata, odnosno stanjem na našim prostorima u međuratnom razdoblju. Navikavši se dobivati kvalitetne doze black metala prvenstveno iz susjedne nam Srbije, pravo je osvježenje čuti ovako nešto dobro i unutar naših granica. Albumi su poprilično slični jedan drugome te ih je najbolje slušati u kompletu, istovremeno prateći lyricse koji tvore jednu veliku priču. Treći dio koji će zaokružiti priču izlazi na proljeće.

SIKASA: Matter Earth

Sikasa je čudo od projekta. Žanrovski ga je teško kategorizirati, no ova mješavina folkastog post-metala i progresive zvuči nevjerojatno dobro, svježe i zanimljivo. Kroz svega šest pjesam i tek nešto više od 40 minuta prolazimo kroz pravu pravcatu odiseju kvalitetne instrumentacije te znalači napisanih i otpjevanih vokalnih melodija. Ako ijedan album s domaće scene u zadnje vrijeme nadilazi onaj nesretni pojam "dobro je za naše pojmove" (uz već spomenuti Elusive God), onda je to upravo Matter Earth. Od prvog dana otkad je izašao vrtim ga svako toliko i svaki put otkrivam neke nove detalje. Prava bi šteta bila da ovo ostane samo studijski projekt.

SUFOSIA: Connection Failed

Trećim albumom Sufosia se pomalo odmakla od klasičnog thrash metala koji je krasio prva dva izdanja te su se otisnuli u nešto "smirenije" i melodičnije vode, no rekao bih da nema govora o gubitku kvalitete. Connection Failed je jedan itekako čvrst album, jako dobro odmjerenog tempa i prava je šteta što je objavljen u jeku pandemije te praktički nije dobio pravu priliku za promociju uživo. Iako bih rekao da mi je njihov prvijenac "Inspiration Breakdown" idalje najdraži album, na ovom najnovijem se može naći vrhunskih hitova koje stoje rame uz rame sa starijim stvarima.

VIPERA: Nest of Vipers / Praxis

Klonova Motörheada ima doslovno gomila, no Vipera je to podigla na jednu stepenicu više ubacivši u miks i elemente crust punk bendova poput Amebixa te je sa ova dva EP-a donijela skroz frišku dozu metaliziranog punka. Nisu ovo nešto preduga izdanja, no u tako malo vremena su uspjeli složiti zavidan broj hitoidnih stvari koje teško izlaze iz ušiju nakon slušanja. Autorske stvari su pravo odlične, a par obrada koje su nadodali savršeno se uklapaju u tok albuma.

Naravno, ovo nije sve od kvalitetne muzike što nudi domaća scena, no rekao bih da su ovo moji favoriti kroz posljednjih nekoliko godina. Dalo bi se tu izvući još bar desetak stvarno dobrih albuma, ali ajde, ovo će za sada biti dovoljno da lista ne ide u nedogled... U svakom slučaju, super je što se još uvijek unutar granica države može naći ovoliko kvalitetne muzike i upravo me iz tog razloga veseli sve ono što nam donosi nova 2025. godina!