Rasprave po pitanju korištenja umjetne inteligencije pri stvaranju umjetnosti kroz zadnjih su nekoliko godina uzele sve više maha. Ništa čudno s obzirom da je AI u relativno kratkom roku prešao iz koncepta koji nam je nekad ranije izgledao kao znanstvena fantastika u alat koji je u par sekundi dostupan bilo kojoj osobi koja ima pametni mobitel i pristup internetu. Ovisno koga pitate ili s kime pričate, velika je vjerojatnost da ćete najčešće dobiti gomilu dijametralno suprotnih odgovora po pitanju moralnosti i ispravnosti korištenja umjetne inteligencije za stvaranje muzike, filma, književnosti i ostalih sličnih vidova umjetnosti.
S jedne strane imamo argumente osoba koje u tome ne vide ništa sporno. Umjetna inteligencija je na kraju krajeva alat kao i svaki drugi, jer kako smo prihvatili korištenje Photoshopa, After Effectsa ili autotunea, triggera za bubnjeve i ne znam ni ja čega, onda ni korištenje AI-a ne odskače previše od toga. Alat je to koji na svakojake načine može umjetnicima olakšati posao, smanjiti troškove i ubrzati neke procese prilikom snimanja, obrade ili distribucije finalnog proizvoda.
S druge strane, osobe koje se protive korištenju umjetne inteligencije imaju naravno potpuno drugačije stajalište. Umjetnost je fundamentalno ljudska tvorevina i upravo je taj ljudski faktor ono što je čini relevantnom. Priča, inspiracija, talent i trud vezan za stvaranje umjetnosti je nešto što umjetna inteligencija nema, te su njene tvorevine produkti raznoraznih algoritmova koji "matematički" generiraju sadržaj lišen upravo tog faktora koji bi je trebao definirati. Takvi proizvodi "nemaju dušu". Težina ovog argumenta nije nešto za što se objektivno i definitivno može reći da je točno ili krivo jer na kraju krajeva svaka će osoba procijeniti sama za sebe koliko joj je način stvaranja bitan faktor prilikom konzumacije gotovog proizvoda. Također, treba spomenuti i to da AI ne kreira sadržaj "iz ničega", već ga "krade" iz postojećih djela, od autora koji polažu intelektualna prava na spomenute proizvode.
Međutim, postoji i jedan element korištenja umjetne inteligencije za koji bi ja osobno rekao da je fundamentalno pogrešan.
No prije nego što prijeđem na konkretnu poantu ovog posta, htio bi samo reći da smatram da je opravdanost korištenja umjetne inteligencije u ovim slučajevima negdje u sredini ova dva gore navedena oprečna stava. Smatram da umjetna inteligencija može biti odličan alat za olakšanje posla u mnogim sferama života, dok god je se gleda upravo ovako kao što sam rekao - kao alat, slično kao i gore navedeni softverski programi. Problem pak nastaje kad se umjetna inteligencija koristi ne samo za pomoć u radu, nego kao primarni način stvaranja. Tu već dolazimo do problema, po mom mišljenju naravno.
Iskreno rečeno, ove nedjelje je po mom rasporedu na blog trebao ići jedan skroz drugi tekst s totalno drugom temom. Ali eto, igrom slučaja sam nabasao na izjavu Patricka Mamelija iz nizozemskog prog-death metal benda Pestilence koji se još jednom javno odlučio obračunati s "hejterima" po pitanju korištenja umjetne inteligencije za generiranje cover artworka Pestilenceovog najnovijeg albuma 'Levels of Perception' tako da sam odlučio napisati par riječi o ovome dok je još friško. Ne znam koliko pratite te stvari ili ovaj bend općenito, no Mameli je, ekscentričan kakav je (da ne iskoristim neki drugi greziji izraz), već prije imao sukoba s javnošću i fanovima vezano za ovu temu, a nekidan je iz čista mira odlučio izjaviti da je plaćanje umjetnika za "prave slike" stvar prošlosti. Očekivano, ovakva je objava izazvala pravu lavinu svakakvih komentara.
Čisto da ukratko objasnim pozadinu svega ovoga: Pestilence su negdje u 4. mjesecu prošle godine objavili naslovnicu novog albuma "Levels of Perception" koju je generirao AI. Nakon poprilično oštrih komentara fanova benda, Mameli je odlučio odbaciti spomenutu naslovnicu te "pet do podne" ipak angažirati pravog umjetnika za stvaranje nove naslovnice (koja, iskreno rečeno i nije ispala neko bajno rješenje, no što je tu je). No kao što rekoh, umjesto da rasprava stane na ovome, Mameli se kroz Facebook objave okomio na ljude koji su ga kritizirali, nazivavši ih nazadnima, zatucanima i sličnim epitetima. Imao je svojih 5 minuta i ajmo dalje, što bi se reklo, no iz nekog razloga je nekidan ponovno ničim izazvan odlučio još jednom vratiti se na ovu temu te reći, citiram, "huge budgets for real paintings are thing of the past" i "would you not buy an album with killer production and song just because a cover is A.I.?"
Po meni u ove dvije izjave leži cijela srž ovog problema po pitanju korištenja umjetne inteligencije u muzici. Gdje povući granicu?
Okej, jasno, stvar je to individualnog prihvaćanja svakog od nas, no za mene su osobno glazbeni albumi umjetnička djela koja se ne sastoje samo i isključivo od pjesama, već su suma svih svojih dijelova. Produkcija je bitna stavka koja uvelike pridonosi atmosferi dok slušamo album, bilo da se radi o čistoj i kristalnoj modernoj produkciji ili pak namjernom lo-fi pristupu kao kod nekih ranih norveških black metal bendova. Vizualni dio albuma također igra veliku ulogu, koliko god se nama činilo na prvu da je to nevažan aspekt. Ne znam, može se naći prava gomiletina primjera, no ovako na prvu mi pada na pamet Eddie. Mislim da nema ljubitelja metal muzike (a možda čak i šire) koji će reći da Eddie i Derek Riggs nisu odigrali ogromnu ulogu u rastu i popularizaciji Iron Maidena kao jednog od najprepoznatljivijih brendova ove naše muzike koju svi volimo. Snaggletooh? Vic Rattlehead? Hector? Murray? Primjera je stvarno gomila... Nadalje, Darkthroneovi omoti albuma za "ona" tri albuma su praktički postavila temelje cjelokupnog podžanra što se tiče njegove vizualne strane i nešto su što se kopira ne samo godinama, već i desetljećima kasnije. Đavlu sve, pa više će "random" ljudi prepoznati Pink Floyd kad im pokažete crnu podlogu na kojoj iz bijelog trokuta izlaze zrake duginih boja nego što će ih shvatiti što slušaju pustite li im ijednu njihovu pjesmu izuzev par najvećih hitova! Kao što rekoh, ovakvih primjera postoji prava pravcata gomila i mogao bi čini mi se nabrajati do prekosutra... I zato kad Mameli kaže da je plaćanje umjetnika stvar prošlosti, pitam se ima li taj čovjek uopće pojma o čemu govori?
Vizualni identitet je usko vezan za popularnu muziku još od njenih samih početaka te je praktički neodvojiv od nje, tako da mi je poprilično suludo reći da je angažiranje umjetnika stvar prošlosti. Najveća farsa u ovome svemu, po mom mišljenju naravno, leži u tome što za dobar omot stvarno nije nužno potrošiti neke ogromne novce na hiperrealistične i ultradetaljne ilustracije. Zašto ne iskoristiti dobru fotografiju recimo, pogotovo u današnje vrijeme kad svatko od nas u džepu praktički ima uređaj koji može okinuti vrhunsku sliku te je "editirati" u svega nekoliko sekundi. Spomenuo sam već Darkthrone i njihov DIY pristup. Motorhead su sa 'Ace of Spades' pokazali kako se od malo sadržaja može napraviti puno toga, jer naslovnica tog albuma ima taj "ikonski" status, čak i ako je jedna od rijetkih kod benda gdje nema Snaggletootha, njihove maskote. Slična je stvar i sa Kreatorom i njihovim albumom 'Extreme Aggression' čija naizgled jednostavna naslovnica ostavlja puno upečatljiviji dojam nego mnogo drugih njihovih s "pravim" crtežom. Odmaknemo li se od metala, imamo isto tako gomilu primjera, od Elvisa, preko Ramonesa, pa do tko zna gdje...
S ovim gore oću reći da argument "koristimo AI kako bi uštedjeli novce" se može okačiti mačku o rep. Po meni se tu radi o čistoj lijenosti i o ničemu drugome. No opet, netko će možda na muziku gledati na drugačiji način nego ja te mu taj vizualni aspekt neće biti toliko bitan. I onda se opet pitam, gdje povući granicu? Mameli nas pita bismo li preskočili kupiti album sa vrhunskom produkcijom i pjesmama ako mu je omot AI? Zašto onda i produkcija ne bi bila AI? Na kraju krajeva, zašto i muzika ne bi bila AI? Zašto trošiti sate i sate u studiju, plaćati producente i sve što ide uz to kad AI može to u čas sam izbaciti? Ubaciš u protokol par naredbi kako si zamislio da pjesma zvuči, program to izbaci i mirna Bosna.
Iskreno, meni se osobno čini da je korištenje AI-a u ove svrhe manje-više stvar pomodnosti te da će se ovakve stvari vjerojatno s vremenom smanjiti. Trenutno su popularne, trenutno je to "in" tema za pričati tako da me u jednu ruku ni ne čudi. Nije Pestilence jedini veći bend koji je pribjegao ovom sistemu generiranja naslovnica; Deicide i Grave Digger su na najnovijim izdanjima isto koristili umjetno generirane naslovnice, no za razliku od nizozemaca, ova dva benda nisu izazvali neke veće kontroverze jer mi se čini da nisu toliko glupi da kroz objave na društvenim mrežama napadaju fanove. Mada, čak mi je i žao vidjeti da je Grave Digger u ovim vodama pogotovo zato što su skoro pa uvijek imali lijepe naslovnice. Žao mi je vidjeti da je bend koji je koristio neke od najboljih radova Andreasa Marschalla na kraju došao na ovo dolje, na ilustraciju bez ikakve duše i značaja na kojoj, ako se malo detaljnije zagledate, možete vidjeti neke skroz sulude besmislene greške koje AI radi. No, kao što rekoh, čini mi se da je sve to samo "fah" koji će nakon nekog vremena nestati ili će se osjetno smanjiti.
Na kraju krajeva, vidjeti ćemo šta nam budućnost donosi. Kako god okrenemo, umjetna inteligencija je tema na kojoj se trenutno lome koplja, kao i sa svim novotarijama i kontroverznim stvarima. Teško je tu reći da je netko 100% u pravu ili 100% u krivu, pogotovo kad se radi o sferama gdje taj ljudski faktor igra toliko veliku ulogu, a mislim da nigdje nije izraženiji nego u svijetu umjetnosti.
Comments
Post a Comment