EVANĐELJE PO PROSJEČNOM METALCU

Kada su Fenriz i Nocturno Culto prije dobrih 20 godina odlučili napraviti glazbeni zaokret od 180 stupnjeva te su s Darkthroneom praktički preko noći s ozbiljnog black metala prešli na nekakav retro black/rock/punk đir, reakcije metal zajednice su bile većinom negativne. Sjećam se da se u to vrijeme 16-godišnjem meni činilo da bi to mogao biti možda i najveći "skandal" u black metalu još od onih nemilih događaja s početka devedesetih, no srećom ovaj put stvari su bile benignije prirode. Činilo mi se tada, isto kao što mi se čini i sada, da dobar dio publike nikako nije mogao prijeći preko toga što je jedna od najvećih (ne)svetih krava black metala "izdala" svoje korijene te se počela sprdati s jednom tako ozbiljnom stvari kao što je black metal.

Ukratko, nisu više bili "true", što je valjda najveća izdaja svega onoga što bi metal trebao biti.

I opet, činilo mi se tada, isto kao što mi se čini i sada, da je naprosto nevjerojatno da neki ljudi stvarno pate od tih stvari i da ih uzimaju toliko ozbiljno. Okej, u jednu ruku mnogi od nas takoreći "žive" ovu muziku; aktivno slušamo omiljene bendove, pratimo im karijere i nove albume, odlazimo na koncerte, kupujemo nosače zvuka i majice, čitamo recenzije, pišemo blogove, snimamo videa, itd itd..., no u nekim mi se slučajevima čini da ljudi odlaze predaleko po tom pitanju. Ne bi me čak toliko ni bilo briga da u većini situacija spomenuti ljudi ne koriste taj svoj "ja živim metal" stil razmišljanja kako bi bili neugodni prema drugima. 

U jednom je trenutku postalo sasvim normalno smatrati da je vlastito mišljenje jedino ispravno i moram priznati da mi je to nevjerojatno iritantno i naporno. Nije metal muzika jedina takva, naravno, praktički svaka glazbena scena (a ne nužno ni glazbena, s obzirom da živimo u državi sa četiri milijuna nogometnih izbornika) ima svoje "čistunce", no s obzirom da sam u metalu nekako najaktivniji i tu se osjećam "ko doma", čini mi se najlakše naći primjere upravo u ovom glazbenom žanru. Često će ljubitelji metal muzike direktno ili indirektno reći za sebe da nema otvorenijih, srdačnijih i prijatnijih ljudi od njih samih, no kroz sve ove godine imam osjećaj kao da je istina potpuno drugačija s obzirom da nigdje nisam vidio toliko uskogrudnih ljudi ograničenih vidika kao na metal sceni. Pričam, naravno, o "prosječnom metalcu", a ako mene pitate "prosječni metalac" je u najvećoj većini slučajeva jedna nevjerojatno zatucana individua. Čak i kad prođemo pored onih standardnih mantri da su cajke nešto najgore što se dogodilo hrvatskoj mladeži još od rata, prosječni će metalac naći više stvari koje mu smetaju u raznoraznoj muzici nego ljubitelj bilo koje druge glazbe. Cajke su horor, rap i hip hop su isključivo za netalentirane glazbenike, DJ-i čak nisu ni stvarni glazbenici, grunge je tinejdžerski preserans, pop muzika je za ljude bez mozga, punk "mogu i ja snimiti u 5 minuta", itd itd... No ako ima išta što prosječni metalac baš onako ne može smisliti, onda je to situacija kad netko drugi uživa u metalu koji njemu nije po guštu.

Gledajte, po mom je mišljenju prosječni metalac najobičnija budaletina, jer ne znam kako drugačije objasniti činjenicu da se upravo najveći i najglasniji ljubitelji metal muzike koji se vječito busaju u prsa koliko su naslušani i načitani praktički konstantno ograničavaju stvarima koje im se "moraju" svidjeti ili pak koje "moraju" mrziti. Takvih je primjera prava gomila, vjerojatno ste se i sami susreli s nekima od njih kroz razgovore s raznoraznim ljudima te bi vjerojatno svatko od vas koji čitate ovaj tekst mogao sastaviti nekakav svoj popis "mantri" koje prosječni metalac obično ponavlja. Neke od meni ajmo reći najdražih su sljedeće: 

• Od Metallice valjaju samo prva četiri albuma. 
• Albumi Maidena s Blazeom su katastrofa. 
• Black Sabbath priznajem samo s Ozzyjem. 
• Sepultura bez braće Cavalera? Bože sačuvaj.
• Ništa se u metalu vrijedno spomena nije snimilo nakon 1988. godine. 
• "prodali su se".
• Melodični death metal je sve ono što ne valja s death metalom.
• Black metal priznajem samo rane norveške bendove.
• Nu-metal je usrao i upropastio kompletnu metal scenu.
• Prije je bilo bolje.

Evanđelje po prosječnom metalcu ilitiga mišljenja koja se ne smiju i ne mogu dovoditi u pitanje. To je jednostavno tako i nema se tu šta puno nadodati. 

Tipkam ovo i pomalo mi je smiješna cijela ta situacija jer stvarno postoje ljudi koji će vas na sve moguće načine pokušati uvjeriti da niste u pravu ukoliko vam se sviđa nešto što njima ne paše. I to ne samo da niste u pravu, već i djelujete protiv njihovog osobnog metal evanđelja u kojem jasno stoji da su oni u pravu, a vi ste u krivu. Naravno, nitko ne kaže da nam se neke stvari na silu moraju svidjeti i da pod svaku cijenu moramo voljeti sve žive albume nekog benda ili pak sve podžanrove metal muzike, no u većini slučajeva stvar uopće nije u tome, već u činjenici da dobar dio ljudi unaprijed formira negativno mišljenje prije negoli uopće da šansu nekom bendu. I onda kao ne valja. Naravno da ne valja kad se u preslušavanje ulazi s potpuno krivim mindsetom jer ako se unaprijed odlučimo da nam nešto neće valjati, onda to u najvećem broju slučajeva i neće valjati. 

Zato mi je recimo komedija primjer s početka teksta vezan uz Darkthroneovu promjenu glazbenog pravca. Black metal je od samih početaka pa do dana današnjeg plesao na tankom rubu između ozbiljne ekstremne glazbe s jedne strane, te neozbiljnosti i samoparodije s druge strane. Darkthrone su, kao jedna od značajnijih grupa drugog vala norveškog black metala, svojevremeno postavili neke od temelja ovog podžanra te ih se s razlogom gleda kao jedne od velikana. Upravo je zbog toga pretpostavljam određenom dijelu ljudi zasmetalo kad su se Darkthroneovci odlučili jednostavno zabaviti sa svojim black metalom. Prigrlili su sve svoje uzore te su ih kanalizirali kroz muziku, odvodeći svaki sljedeći album sve više ka "primitivnom" hibridu black metala, tradicionalnog heavyja i proto-punka. Temelje su postavili s 'The Cult is Alive', a vrhunac dosegli sa sljedeća tri, 'F.O.A.D.', 'Dark Thrones & Black Flags' i 'Circle the Wagons'. S petim albumom u nizu, 'The Underground Resistence' su zatim skoro pa u potpunosti odbacili black metal ostavštinu te prigrlili izričaj tradicionalnog epskog heavy metala koji mojim ušima nije puno različit recimo od Manilla Roada i sličnih bendova.

Ukratko, ono što bi htio reći je da itekako cijenim Darkthroneov glazbeni spin, posebno zato što su ovi albumi nevjerojatno zabavni i predstavljaju mi pravi pravcati gušt za slušati ih. Iz njih jednostavno izvire neka "feelgood" vibra i imam osjećaj da su se Fenriz i Nocturno Culto vrhunski zabavljali dok su ih snimali.

Ljudi se prečesto ponašaju kao da je u metal muzici zabranjeno zabavljati se, a posebno se to vidi kod kritičara nekih "laganijih" bendova poput Alestorma, Gloryhammera, Wind Rosea i sličnih. Mislim ajde, ako ćemo iskreno nisam ni ja neki preveliki fan ovakvog izričaja, no uvijek sam spreman promijeniti mišljenje ukoliko se za to ukaže prilika. Ima 10ak godina sam igrom slučaja završio na koncertu Sabatona, Delaina i Battle Beasta (od prijatelja dobio ulaznicu na poklon) gdje sam došao bez ikakvih očekivanja, a na kraju mi je to možda bio i koncert godine. Super mi je bilo biti dio publike gdje se doslovno osjeti da ljudi guštaju i da općenito vlada potpuno opuštena atmosfera. 

Slična stvar je bila i prije par tjedana na Panteri u Ljubljani. Po hrpi poprilično glasnih komentara na internetu na šemu da je danas Pantera "u stvari cover bend" i da "nema prave Pantere bez braće Darrell" (inače jako česti sastavni djelovi evanđelja nekih prosječnih metalaca), reklo bi se da Anselmo i ekipa neće imati za koga svirati, no na kraju sam dobio odlično popunjenu arenu s pravom gomilom ljudi koji su uživali od prve do zadnje sekunde. Internet je naravno idalje pun ovih negativnih komentara, no čini mi se da se većinom radi o ljudima koji ionako nemaju nikakvu želju pogledati ovu verziju benda, ali iz nekog razloga se drže kao da im je životni poziv uvjeriti ostatak metal populacije u svoje mišljenje. Zašto? Nemam pojma. 

Ljudi moji, nitko ne kaže da vam se ovo ili ono mora svidjeti, ali pobogu jednostavno pustite druge ljude da se zabavljaju i amen!

"We are older and wiser and the underground thrives

(but) posers are the same with their metal lies

In a seance of insanity with maniacal screams

Does your metal knows what metal really means?"