Folk metal je po meni jedan od podžanrova metala kod kojeg je najviše izražen nesrazmjer između potencijala i krajnje izvedbe. Čini mi se kako većina folk metal bendova slijedi nekolicinu uigranih špranci te često jako nalikuju jedan na drugoga, bez da zapravo ulaze u srž onoga zbog čega bi folk metal trebao biti unikatan. Ima iznimki, naravno, no jednom kad je ovaj žanr doživio svojevrstan boom popularnosti negdje polovicom 2000ih pojavila se prava gomiletina bendova koja je većinom spadala ili u kamp Korpiklaani klonova ili u kamp Fintroll klonova, nebitno iz koje države dolazili. Popularnost ova dva ajmo reći glavna predstavnika je indirektno u jednu ruku "uništila" potencijal folk metala upravo zato što ih je gomila bendova iz cijelog svijeta pokušala kopirati bez da je ubacila nešto "svoje" u miks. Folk metal je odjednom izgubio svoju glavnu karakteristiku - izraženi utjecaj folklora matične države iz koje bend dolazi, što bi mu uostalom trebala biti definirajuća nota.
Gledajući najpoznatija imena ranijeg folk metala, gušt je primjetiti koliko npr. Skyclad zvuči engleski, Cruachan irski, Korpiklaani i Moonsorrow finski na skroz različite načine, Arkona ruski, itd itd... Shvatili ste što oću reći. Folk metal je u međuvremenu postao žanr kao i svaki drugi, lišen glavne karakterne osobine.
E sad, zašto to govorim?
Ovaj podžanr nije doživio nekakav preveliki revival popularnosti u novije vrijeme što se tiče mlađih bendova (ili mi se barem tako čini) na svjetskoj sceni, dok kod nas realno nikad i nije zaživio kako treba. Sjetiti ćete se vjerojatno da se unazad 20ak godina na hrvatskoj metal sceni često pričalo o Stribogu kao glavnom i skoro pa jedinom predstavniku folk metala, dok je od ostalih grupa neloše kotiralo Slavogorje ili pak danas sinjski Radegast, međutim po meni nijedan od ovih bendova nema dovoljno izraženu "hrvatsku" crtu.
Ironično, od hrvatskih izvođača tvrđeg zvuka možda i najeksponiraniji primjer nekakvog folk metala bi bio u stvari Thompson za vrijeme albuma 'Bilo Jednom u Hrvatskoj'. Ne bi sad ulazio u dubinske analize po pitanju fenomena Thompsona jer najblaže rečeno nisam fan onoga za što se predstavlja i stavova koje prodaje široj publici, no gledano isključivo s glazbene strane čovjek/bend jednostavno ima vrhunskih pjesama, svidjelo se to kome ili ne. S druge strane, marketinška mašinerija koju ima iza sebe pravi je primjer kako se elementi iz narodnog folklora mogu uspješno prezentirati u muzici te istovremeno doživjeti ogroman uspjeh. Pritom govorim o politički "neutralnim" temama nevezanim za ovdašnje događaje iz 90ih, odnosno o temama kojima nije cilj veličati jeftini nacionalizam niti ikakve stavove tipa "mi protiv njih" ili bilo šta slično. Bitno je u ovom slučaju povući granicu između patriotizma i nacionalizma, jer ljudi obično poistovjećuju ta dva pojma, mada su oni u svojoj srži poprilično različiti.
Uglavnom, od mainstream izvođača nije Thompson jedini; odličan su mi primjeri recimo Zabranjeno Pušenje i Nervozni Poštar, grupe koje su svaka na svoj način fenomenalno uhvatili duh Bosne i Hercegovine unutar svoje muzike, možda i najbolje od svih rock izvođača koji su došli iz te države (meni osobno puno bolje i autohtonije nego Bijelo Dugme npr.).
I eto, na kraju krajeva, kad su mogli svi oni, zašto ne bi mogli i neki drugi izvođači, koliko god naginjali na ekstremnije strane muzike? Pri tom mislim na metal bendove koji će u svoj stil ubaciti onu pravu muziku iz narodnog folklora, stariju ili noviju... Pustimo na trenutak frulice i slično; zašto ne orjentirati se na, ne znam, klapsku pjesmu? Gange? Popevke? Ojkanje? Ne znam, meni to ne zvuči glupo koliko će se nekome možda na prvu učiniti, jer mišljenja sam da ukoliko se ovi elementi ukomponiraju kako treba, mogli bi dobiti neke itekako zanimljive rezultate. Svojedobno smo imali par bendova koji su blago naginjali na nešto takvo; sjetite se recimo samoborskog benda True koji su svirali jako dobar death metal, a od ostatka sličnih su se isticali time što su u postavi imali tamburicu i brač. Ili pak ambijentalni doom bend S.O.M. koji su na svom jedinom albumu 'Ethno Doom' svirali zanimljive adaptacije popevki iz Međimurja.
Od nekih "novijih" eksponiranijih izvođača kod nas i u susjedstvu smatram da vrijedi istaknuti veterana BiH scene, gitarista Emira Hota koji je sada već davne 2008. godine izbacio fenomenalan album 'Sevdah Metal' na kojem je spojio neoklasični prog metal s ovdašnjom tradicionalnom muzikom. Nije ovaj album neka zajebancija, postava glazbenika koja je tu sudjelovala je vrhunska; John West iz Royal Hunta za mikrofonom te Mike Terrana iz Ragea, Masterplana i još milijun bendova na bubnjevima. Strašno nešto koliko je album dobar i originalan, stvarno je vrijedan slušanja, kao uostalom i većina toga čega se Emir uhvatio u karijeri i prava je šteta što se ovaj projekt nije nastavio dalje ili što nije prerastao u pravi punokrvni bend.
Srpska black metal "supergrupa" Gavranovi prije nekoliko godina je podigla masu prašine kada su se praktički iz ničega pojavili s dva singla pod nazivom "Crni Ep, Pjevanija I & II" na kojem uz standardne instrumente koriste još i gusle, dok su tekstovi pisani u stilu srednjovjekovne srpske epske poezije. Meni je ovo recimo jedna od najboljih stvari što se pojavila u okolici zadnjih godina i stvarno se nadam da će jednom snimiti pravi dugosvirajući album. Obećali su nam ga početkom ove godine, no nažalost još se ništa nije realiziralo i iskreno se nadam da se bend nije razišao u međuvremenu, stvarno bi mi bilo žao da sve ostane samo na dvije pjesme.
Što se tiče same Hrvatske, rekao bih da je jedna od rijetkih iznimki koje treba spomenuti istarski Po' Metra Crijeva koji je po meni gotovo pa savršen primjer ovoga o čemu govorim. Zašto? Zato što su uspjeli stvoriti odličan miks istarske folk muzike s autohtonim instrumentima (sopile), čakavskog narječja i kostimografije koja ocrtava stare i donekle zaboravljene narodne običaje tog dijela Hrvatske te sve to skupa spojili s metal muzikom. U kratkom su roku postali svojevrsna senzacija tu kod nas te ih se često može vidjeti kako sviraju po cijeloj državi. Super mi je što ih prate i mainstream mediji jer smatram da je ovakav projekt vrijedan sve medijske pažnje koju može dobiti.
Nijedan od ova tri primjera nije onaj ajmo reći klasični folk metal na koji svi pomislimo kad se spomene taj pojam, no po meni upravo tu leži njihova posebnost. Nisu se uhvatili u zamku "kalupa" mnogih folk metal bendova, već jednostavno guraju svoj stil, a folklorni elementi su esencijalni dio njihovog izričaja.
Gledajući objektivno, "ovi prostori" su takvi kakvi jesu po pitanju ekstremnije muzike i ne bi bilo realno za očekivati da će se stvari ikad promijeniti u toj mjeri da dođemo na nivo skandinavskih država gdje su metal bendovi sasvim normalna stvar u mainstreamu, o kojem god se podžanru metala radilo. Meni je recimo fascinantno da je norveška vlada 2014. godine angažirala Ivara Bjørnsona iz Enslaveda i Einara Selvika iz Wardrune da stvore novo i originalno glazbeno djelo povodom obilježavanja dvjestote obljetnice uspostavljanja norveškog ustava. Možete li zamisliti da se nešto takvo dogodi u nas? Ja stvarno ne mogu.
Međutim, u Hrvatskoj je taj "alternativniji" folk sasvim dobro prihvaćen i nije da ne postoji. Kries već 20ak godina svira svugdje okolo i općenito su jako dobro prihvaćeni, dok se zadnjih 4-5 godina grupa Nemeček sasvim pristojno probila u mainstream krugove s albumima 'Prokletije' i 'Prokletije II'. Meni osobno Kries nešto i ne leži, no ljudi ih vole, dok su mi Nemeček odlični, a poseban ih je dojam doživjeti uživo na koncertu s obzirom da stvore vrhunsku atmosferu i pjesme im zvuče puno bolje nego na studijskoj snimci. S pojavom takvog "alternativnijeg" folka, mišljenja sam da nije nemoguće za očekivati da neki metal bend kod nas u potpunosti prihvati folk muziku i kvalitetno je ukomponira u svoj glazbeni izričaj. Svi mi ovdje, kako Hrvatska, tako i države s kojima graniči, imamo bogatu i zanimljivu povijest punu raznoraznih glazbenih identiteta koji su ukorijenjeni u kolektivnoj svijesti te bi bila prava šteta kad bi takav potencijal ostao neiskorišten.
Comments
Post a Comment