Jeste li primjetili kako ljudi vječito seruckaju kako "današnja muzika ništa ne valja"? Koliko god generacija išli unazad, nekako se uvijek pogodi da se nađu oni jedno te isti koji smatraju da su zlatni dani muzike prošli i da sve ovo što je danas aktualno i popularno zapravo potpuna bezvezarija, koliko god pojam "danas" bio proizvoljan u tom trenutku. Danas ne valjaju Slaughter to Prevail i Lorna Shore, jučer nisu valjali Lamb of God i Gojira, prekjučer su to bili Pantera i Slipknot, prije toga se netko tko je odrastao na Zeppelinima i Deep Purpleu žalio kako su Metallica i Slayer najobičnija nabijačina bez ikakvog smisla, dok je njegov otac govorio da isti ti Zeppelini i Purplei ne valjalju kurca u odnosu na Beatlese i Stonese. A naravno, gledamo li još unazad, Beatlesi i Stonesi se nisu mogli mjeriti po kvaliteti s Elvisom i Chuckom Berryjem, koji su s druge strane ionako sve što je valjalo maznuli od tradicionalnog gospela i bluesa, i tako dalje u nedogled...
Jeboga život, reklo bi se da je aktualna muzika posljednji put valjala prije cca 40ak tisuća godina dok su nam pretci frulili u šuplje kosti u najboljim danima Paleolitika. Sve poslije toga? Čista komercijala.
Svi smo mi pomalo neobjektivno defanzivni prema muzici s kojom smo odrasli i donekle je prirodno da joj pridajemo više pažnje nego generacije koje su odrasle s nekim drugim izvođačima, no uvijek mi je išlo na živce kad bi krenule priče o nekvaliteti trenutne glazbene scene i "smrti" modernog metala, kao da je to nešto što se zapravo događa ili se uopće i može dogoditi.
Jebite se pozeri, metal nikada neće umrijeti.
Iskreno, moje je mišljenje da su najveće kočnice na globalnoj glazbenoj sceni (ne samo u metalu, već općenito) upravo ljudi koji su zapeli u prošlosti i to važi za bogom svaku generaciju. Znate već na koga mislim, sigurno poznajete takve individue koje isključivo barataju s bendovima koji su svoje najbolje dane proživjeli 80ih godina prošlog stoljeća, dok će sve novije od toga otpisati i proglasiti nezanimljivim.
Takvim ljudima jednostavno nikako ne možeš ugoditi. Ako je slično velikanima iz 80ih, reći će zašto bi slušali kopije kad već imaju original i da takvi bendovi ne donose ništa novo. Ukoliko pak nije slično velikanima iz 80ih i zapravo stvarno donose nešto novo na glazbenu scenu, opet će ih odbaciti jer im se ne sviđa to što čuju zato što je stilski puno drugačije od onoga što vole. Eto takve su osobe po meni najgora sorta fanova i generalno gledano rade puno više štete nego što su uopće svijesni. Pojam "pozer" mi je smiješan sam po sebi i nikad ga zapravo ne mogu koristiti u ozbiljnom kontekstu, već samo u zezanciji, no ako neku sortu ljudi treba zvati pozerima, onda su to upravo ovi. Pod krinkom "pravih old-school fanova" i "ljubavi prema muzici" u stvari se krije isključivo navika prema onome što poznaju i s čime su na "ti", dok im sve što je novo predstavlja problem, iako je možda stilski slično i srodno onome na što su navikli. Ne vole oni muziku, već isključivo vlastiti komfor iz kojeg ih je strah izaći.
Ne znam, ne mogu ozbiljno doživjeti ljude koji se sa 50-60 godina iza sebe još dan-danas ljute što se Metallica "prodala". Tu mi svaka rasprava gubi sav kredibilitet.
Dobrim su dijelom tu krivi i sami glazbenici starije generacije. Gledao sam nedavno podcast koji vodi Alan Averill iz Primordiala gdje je rekao nešto jako zanimljivo, a to je da statičnosti globalne glazbene scene pridonose i legacy bendovi koji odbijaju eksponirati kvalitetne mlađe bendove i moram priznati da se većinom slažem s njim. Posebno se tu osvrnuo na Iron Maiden koji vječito sa sobom na turneje vucaraju mahom nezanimljive grupe, a nerijetko su u pitanju i bendovim djece nekog od članova benda. Doslovno ne znam nikoga tko je uopće čuo za The Raven Age ili za Lauren Harris osim u kontekstu predgrupe Maidenima, a kamoli i da ih aktivno sluša. Nisu Maideni jedini krivi po tom pitanju, naravno, no nekako su najeksponiraniji s obzirom da se radi o jednom od najvećih metal bendova uopće.
Pogledamo li malo dalje u prošlost, vidjeti ćemo da su nekad prije stvari bile puno bolje kad pričamo o predgrupama. Ozzy je 1983. poveo tada tek dvije godine stare Mötley Crüe na turneju, baš kao i britanski Raven koji su iste godine poveli Metallicu sa sobom dok su imali objavljen samo 'Kill 'em All', ili pak Venom koji je također uzeo Metallicu pod svoje godinu kasnije. Judasi su recimo 1980. poveli Maidene na turneju prije nego što su ovi uopće objavili prvi album. Primjera ima još puno, no shvatili ste srž. Po meni bi ovo trebalo biti prirodno stanje stvari i ajmo reći normalan način da se "preda baklja" sljedećoj generaciji.
Ne znam, takav razvoj događaja mi djeluje organski i smislen, za razliku povlačenja sa sobom raznoraznih glazbenih poluproizvoda koji ni nemaju pravu publiku. Po mom mišljenju upravo tu leži prokletstvo današnjeg mainstreama, barem u rock i metal krugovima; u tome što je većina toga podređena dinosaurima koji nemaju realan doticaj sa stvarnošću što se tiče glazbene scene.
Youtube kanal nizozemskog festivala Pinkpop u zadnje vrijeme uploada ogromnu arhivu koncerata iz povijesti festivala, tako da sam između ostalog nekidan pogledao nastup australskog grunge benda Silverchair iz 1997. godine koji su tada iza sebe već imali dva albuma, iako su im članovi imali jedva 18 godina. A headlineri? Korn, Marilyn Manson, Rammstein, Limp Bizkit (između ostalih) u naponu snage. Voljeli ih ili ne, nebitno, no to su tada bila atraktivna imena, relativno mladi bendovi koji su privlačili publiku novu i aktualnu publiku koja je odrastala paralelno s njima. S druge strane, pogledajte recimo nekidan objavljena glavna imena Wackena za 2026. godinu:
- Def Leppard: bend star skoro 50 godina
- Europe: bend star 45 godina
- Savatage: bend star 45 godina koji nema album zadnjih 25 godina
- Sepultura: bend star 40 godina i još uz to potpuno irelevantan bez ključnih članova
- Emperor: bend star 35 godina i također nemaju album već 25 godina.
- Bathory Tribute i Triptykon koji svira isključivo stvari Hellhammera i Celtic Frosta: šta uopće reći o tome?
I to su aduti najvećeg metal festivala na svijetu? Da se razumijemo, ja ne smatram da su to loši bendovi, već mi je tragikomično što jedan festival čije je ime praktički utkano u popularnu metal kulturu uopće ne drži do budućnosti žanra u kojeg se toliko kunu. Privući će svi ovi gore navedeni izvođači ljude, nema sumnje, no ti će se bendovi jednom neminovno raspasti, članovi će umrijeti, itd... I šta onda? Tko će biti headlineri? Isti oni ljudi koji danas ne podržavaju manje bendove i ne pridaju im dovoljno pažnje će za 10ak godina kukati kako više nema nikoga tko će zamijeniti sve one odavno neaktivne bendove koje su voljeli. Nostalgija se postavlja na pijedestal, dok se o budućnosti ne razmišlja previše.
No ajde, možda stvarno gledam previše crno na sve to. Možda mi je jednostavno takav dan, nemojte zamjeriti.
Otkad je alternative, od tada ima i undergrounda, a upravo tu se događaju pokreti koji mijenjaju stvari. Tako je uvijek bilo; nijedan od velikih igrača žanra nije svoj put započeo sa stadionskom turnejom. Mali klubovi, DIY princip, promocija i nastupi - na kraju će kvaliteta jednostavno isplivati na ovaj ili onaj način. Mislim da bi svi mi trebali malo češće izvući glavu iz guzice i okrenuti se ka mlađim izvođačima. Tu je žar, tu je energija, tu je volja i glad za dokazivanjem i uspjehom. Ne bi ni oni koji danas imaju višedesetljetne karijere nikada došli tu gdje jesu da im se nije davalo podrške u onim početnim danima kada su svirali po malim zadimljenim klubovima u nekom sumnjivom kvartu. Glazbena scena je nevjerojatno široka i raznolika, ima doslovno svega za svakoga, a uz raznorazne forume i Youtube kanale s preporukama stvarno nije teško naći nešto po svom guštu, tako da o nekakvoj fiktivnoj "smrti metala" nema ni govora. S takvim stavom jedino uspjevate postići da zvučite poput generacija vaših očeva koji su možda nekad davno i za Maidene i Judase govorili da ne znaju svirati i da neće daleko dogurati.
A vidi ih sada.
Comments
Post a Comment