U ovom tekstu ću se osvrnuti na neke od meni osobno zanimljivijih bendova japanskog metala od devedesetih godina prošlog stoljeća, pa do danas. Kao i u drugim dijelovima svijeta, metal se u Japanu kroz devedesete naglo razgranao na raznorazne podžanrove te su se bendovi često hvatali svakakvog eksperimentiranja, s ovakvim ili onakvim uspjehom. Prije nego se prebacimo na velike igrače japanskog metala 90ih, prvo ćemo malo provrtiti par onih koji nisu toliko poznati u ovim našim krajevima, no ostavili su zapažen utjecaj u matičnoj im državi.
Za početak je tu bend donekle neobičnog imena, Bellzlleb. Radi se o poprilično unikatnoj grupi koja je startala kao nekakav osebujni doom metal, da bi se kasnije prebacili na brže žanrove poput speed i black metala. Kao i gomila drugih bendova iz ovog vremena, Bellzlleb su poprilično miješali žanrove tako da se čak i na istom albumu moglo naći svega i svačega. Vjerojatno se većini neće svidjeti, no meni zvuči poprilično egzotično i zanimljivo, tako da ukoliko tražite nešto drugačije od onih "standardnih" žanrova, mislim da bi vam mogli biti interesantni.
Drugi po redu je Abigail, samoprozvani "najzliji bend u Japanu", a odmah po početnim taktovima otvarajuće pjesme s njihovog prvog i najpoznatijeg albuma 'Intercourse & Lust" iz 1996. godine jasno je da se radi o agresivnom thrash metalu u stilu njemačke ili brazilske škole. Ovo je muzika za ljubitelje ranog Sodoma ili Sepulture, pa još dodatno ubrzano i pojačano. Opet, vjerojatno nije za široke mase, no svejedno ih ne bi trebalo zaobići. Ljubitelji undergrounda, kao i spomenutih ekstremnijih podžanrova metala vjerojatno već znaju za njih, no rekao bih da nikad nisu dosegli neki mainstream vode. S druge strane, nisu ni težili tome, tako da ništa neobično.
Za kraj su tu legendardi Doom, bend koji stilski nije bio daleko recimo od kanadskog Voivoda. Znači možete očekivati spoj thrash metala s progresivom, a sve to začinjeno neobičnim vokalima (koji baš bacaju na Snakea iz Voivoda!) te upečatljivo neobičnih riffova. Doom definitivno vrijedi poslušati, baš su onako svijet za sebe, zarazni na svoj način, baš kao i sami Voivod. Još uvijek su aktivni, mada već evo skoro deset godina nisu izbacili novi album, a pitanje je i oće li ikada.
Što se tiče nekih imena koja su više poznata ovdje u našim krajevima, a startali su s karijerama kroz devedesete godine, svakako treba spomenuti Boris, Church of Misery i Dir En Grey.
Boris, bend koji ima možda i najraznovrsniju diskografiju od svih do sada nabrojanih u ova dva teksta, osnovan je 1992. godine u Tokiju i već su od tada radili ono po čemu su recimo danas poznati King Gizzard & The Lizard Wizard; znači ogromna diskografija (do sada imaju preko 30 albuma) koji se žanrovski hvataju svega i svačega... Od minimalizma, drone muzike, stoner rocka, psihodelije, noisea, klasičnog metala, itd itd... Ovdje svatko praktički može naći nešto za sebe, ako mu se da čačkati kroz ovoliko izdanja, naravno. Po mom mišljenju, najbolje mjesto za započeti je serija albuma 'Heavy Rocks' na kojima sviraju odličan stoner rock, te 'Pink' na kojem taj stoner rock miješaju s garage rockom i proto-punkom.
Church of Misery su s druge strane fenomenalan miks klasičnog doom metala, sludgea i stonera, dok se tekstualno na svim albumima hvataju raznoraznih serijskih ubojica kroz povijest. Njihovo debitantsko izdanje, 'Master of Brutality' iz 2001. godine slovi kao najbolje što su napravili, mada po mom mišljenju ostatak diskografije niti malo ne zaostaje. Church of Misery je po meni bend s izrazito abrazivnim zvukom za kojeg je vjerojatno potrebno određeno vrijeme privikavanja, no jednom kad ih "prokužite", jasno je zašto su toliko cijenjeni kako u Japanu, tako i na zapadu. Nisu izbacili puno albuma, no svaki od njih je vrijedan slušanja, pa tako i ovaj najnoviji 'Born Under a Mad Sign' od ima dvije godine.
Dir En Grey iz Osake su kroz zadnjih skoro 30 godina karijere profiltrirali raznorazne žanrove, no ipak ne na tako hektičan način kao Boris. Ima ovdje avangarde, alt-metala, progresive, itd itd... Vizualno su originalno startali kao već spomenuti visual kei bend, no kasnije su se u karijeri odmakli od takvog izričaja i trenutno su na sasvim solidnih jedanaest albuma. Zanimljiva stvar s njima je što jednostavno mame na slušanje s obzirom da im je diskografija poprilično šarena, tako da nikad ne znate u kojem će smjeru krenuti sljedeći album.
Malo po malo dogurali smo i do novog milenija, odnosno do dvijetisućitih godina kada Japan postaje pravi pravcati epicentar bombastičnog simfoničnog power metala koji se tamo ukorijenio kao jedan od dominantnih glazbenih pravaca. Meni dva najzanimljivija benda (no ne i jedina) su svakako Versailles i Galneryus koji su ostavili možda i najjači trag što se tiče ovog usmjerenja.
Versailles je možda i najbolji predstavnik ovog pravca i kod njih mi jednostavno sve štima, od riffova, melodija, vokala, solaža, ma svega... Valja im cijela diskografija, no meni osobno najbolje leži prvijenac 'Noble' iz 2008. godine i ako biste tražili baš pravi "okus" dalekoistočnog power metala, mislim da nema boljeg mjesta za započeti, posebno sa stvarima kao što su "The Revenant Choir" ili "Aristocrat's Symphony". Što se tiče Galneryusa, nisu oni baš toliko drugačiji od Versaillesa, no rekao bih da već spomenutu bombastičnost i dramu dižu na još jedan viši nivo. Treba spomenuti da jako često imaju i baš prelijepe naslovnice albuma i iako možda to mnogima neće biti bitno, meni sveukupni dojam podiže na jednu stepenicu više.
Još jedna zanimljiva stvar kod japanskog power metala (ali bome i metala općenito) leži u tome što su žene poprilično zastupljene na sceni te su "all-girl" bendovi sasvim normalna pojava. Posebno se tu ističe fenomenalni Lovebites kao jedan od boljih power metal prestavnika dalekog istoka. Na sceni su niti deset godina te imaju svega nekoliko albuma, no svi oni vrijede slušanja i zvuče nevjerojatno kvalitetno, dok (barem po snimkama s youtubea) i uživo rade fenomenalan show.
Zadnjih nekoliko godina ste možda primjetili i nevjerojatnu zaluđenost za bendom Babymetal koji se često pojavljivao u svakakvim medijima vezano za metal muziku kao svojevrsni kuriozitet. Meni se osobno ne sviđa taj đir pa ga ne bi previše ni komentirao, no bilo bi bezveze ne spomenuti ih s obzirom da su postali popriličan hit na "zapadu" te su radili turneje s nekim velikim imenima i pojavljivali se na raznoraznim jačim festivalima u Europi i SAD-u.
Kako to obično biva, metal scena u Japanu je danas poprilično razgranata te se bez problema može naći bendova apsolutno svakakvih usmjerenja. Moram priznati da noviju scenu ne pratim toliko aktivno (ne samo tamo, već i ovdje kod nas, nažalost) tako da ne mogu sa sigurnošću reći što se sve zanimljivo događa baš u ovom trenutku, no rekao bih da je ovaj tekst (kao i onaj prvi od prije par mjesec) sasvim dobra polazna točka ukoliko vas zanima otkriti nešto novo, drugačije, unikatno i zanimljivo što možda do sada niste čuli.
Comments
Post a Comment