NAJBOLJI HRVATSKI ALBUMI 2025. GODINE

Bila je ovo vrlo zanimljiva godina što se tiče domaćih (čitaj: hrvatskih) izdanja ako mene pitate. Stilski je bila dosta šarena i našlo se interesantnih albuma na raznim frontama, a među zanimljivijim stvarima mi je svojevrsni revival heavy i speed metala, nešto što je prijeko bilo potrebno sceni prezasićenoj ekstremnijim podžanrovima. Nemam ništa ni protiv njih, naravno, ali drago mi je da imamo sve više i više raznolikosti tako da će svatko moći naći nešto za sebe. Ove sam godine preslušao nešto više od 20ak hrvatskih albuma i EP-a, a dolje su navedeni neki od favorita kojima sam se najviše vraćao i za koje smatram da definitivno vrijede vašeg vremena.

 

 

Pa krenimo, abecednim redom:

• Bezdan: Upon the Altar

Po naslovnici sam očekivao još jedan by-the-numbers klasični black metal, no moram priznati da sam se više nego ugodno iznenadio kad sam odmah u početku slušanja shvatio da se radi o nekakvom black/thrash hibridu. 'Upon the Altar' je baš ono super album, u jednu ruku jednostavan i rudimentalan, no u drugu tako nevjerojatno zabavan za slušanje i plus mu je i zvuk baš pogođen kako treba. Malo više od pola sata je taman koliko album ovog stila treba trajati i rekao bih da je ova Ludbreško-Varaždinsko-Zagrebačka četvorka s ovogodišnjim izdanjem napravila djelo vrijedno slušanja i (nadam se) gledanja uživo. 

 

 

• Elusive God: Ambis

Tri su godine prošle od prethodnog albuma 'Trapped in the Future Unknown' i evo napokon smo dobili novi album Elusive Goda. Iako su tekstovi ovaj put na hrvatskom jeziku, stilski je to jako slično prvom albumu tako da jednostavno nema greške. Bend zvuči nevjerojatno uigrano, profesionalno i inspirirano do maksimuma, tako da nikako ne možete pogriješiti s ovogodišnjim izdanjem. Iako mi je prvijenac ipak za nijansu bolji, 'Ambis' je fenomenalno djelo u kojem se od prve do zadnje sekunde osjeti predanost, trud i sirova volja da se napravi album koji svakim sljedećim preslušavanjem otkriva neke nove detalje koje ste možda propustili prilikom prethodnog slušanja.

  

• Jelusick: Apolitical Ecstasy

Dino Jelusić nastavalja tamo gdje je stao tri godine ranije s prvim albumom. Ukolko vam se svidio prvijenac, dobro će vam sjesti 'Apolitical Ecstasy' jer radi se o relativno sličnom albumu koji možda ne doseže iste visine koje je imao 'Follow the Blind Man', no svejedno sadrži kolekciju vrlo dobrih do odličnih pjesama koje lako ulaze u uho i tamo ostaju dugo nakon slušanja. Bilo da se radi o bržim i agresivnijim pjesmama ili pak smirenijim baladama, ovaj album pokazuje zašto je Jelusick (kao bend) jedna od boljih stvari koja se dogodila hrvatskoj hard'n'heavy sceni.

• Krematorium: Sinister Seduction

Ako će 2025. godina ostati po ičemu upamćena na hrvatskoj metal sceni, onda je to nekoliko kvalitetnih speed metal albuma. Riječki Krematorium je jedan od bendova koji su nam ove godine podarili kvalitetan album vrijedan pažnje i ukoliko ste ih ikada do sada čuli, možete sa sigurnošću pretpostaviti što vas ovdje čeka. 'Sinister Seduction' je prava old-school bomba namijenjena svima onima koji vole spomenuti stil i zapravo je stvarno prava šteta što je bend doslovno jučer objavio da prestaje s radom. Ovaj album ne donosi ništa novo i nečuveno, no ponekad to i nije tako loša stvar.

• Manntra: Titans

Manntra iz albuma u album dokazuje da godinama mogu bez problema držati zavidnu visinu kvalitete. Prava je šteta što ih tako rijetko viđamo na domaćem terenu, no u drugu ruku mi je drago da su našli tržište koje ih je prihvatilo. Ovogodišnji album 'Titans' nastavlja onaj njihov standardni glazbeni izričaj tako da ukoliko volite njihova prethodna izdanja, znate što ovdje možete očekivati. Meni je ovo super - pamtljivo, zarazno i zabavno.

• Old Night: Mediterranean Melancholy

To je to, ništa više ne treba reći. Riječki doom metal kvintet Old Night s ovim je albumom dosegao vrhunac dosadašnje karijere i usudio bi se reći da zvuče bolje nego ikada, usprkos nedavnom odlasku dugogodišnjeg pjevača. 'Mediterranean Melancholy' je vrhunski pogođen naslov albuma jer perfektno dočarava ono što nas čeka kroz pet pjesama u mrvicu manje od 45 minuta. Predivno skladan, još ljepše odsviran i otpjevan, slušati ovaj album je naprosto prava pravcata uživancija, a bome moram priznati da možda i najbolje odgovara tmurnom i kišnom jesenskom vremenu. 

• Road Rats: Road Rats (EP)

Ne znam ni sam kako sam ih otkrio s obzirom da im je samopromocija praktički nepostojeća, no ovaj EP mi je na kraju postao jedno od ugodnijih iznenađenja godine. Čisti, jednostavni i energijom napucani rock 'n' roll gdje svaka pjesma jednostavno pršti dobrom atmosferom i tjera da ih vrtim ispočetka i ispočetka. Nadam se da ovo nije sve što će nam ovaj bend ponuditi.

• Speedclaw: Stardust

Nakon deset godina karijere i dva EP-a, ovi (još jedni) speed metal riječani napokon su dogurali do albuma prvijenca. Naslovnica izdanja već jasno daje do znanja da nas čeka jedna prava pravcata retro vožnja i moram priznati da sam baš uživao preslušavati ovih osam pjesama. Kroz nešto mrvicu više od pola sata, Speedclaw pokazuju da zvuče bolje i zrelije nego ikad do sada, uz odličan osjećaj za melodiju. Nije stoga iznenađujuće da je album izašao za Dying Victims Productions, jednu od vodećih kuća specijaliziranih za old school klasični metal revival.

• Uruk High: Isenguardian

Ako sam dobro upratio, Uruk High je drugi bend ekipe iz Haxankinga, no za razliku od black/thrash zvuka Haxankinga, ovdje pak imamo jedan jako dobar do odličan stoner metal koji više baca na heavy stranu, dok su doom elementi tu negdje u pozadini. 'Isenguardian' je poprilično sirovo izdanje koje nije ušminkamo produkcijskim trikovima, no možda i upravo zbog toga zvuči sasvim autentično i iskreno. 

• Zlobnik: Pjev Prokletnika

Dugih sedam godina je prošlo otkad je Zlobnik izbacio posljednje izdanje. Ovogodišnji album 'Pjev Prokletika' po meni je jedna velika stepenica naprijed i njihov miks death i black metala zvuči bolje nego ikad. Možda neće toliko dobro sjesti "prosječnom" slušatelju, no ljubitelji kombinacije ova dva ekstremna podžanra metala bi svakako trebali doći na svoje. Pola sata pravog pravcatog gaženja koje ne štedi slušatelje, a super je stvar i što su poprilično koncertno aktivni tako da ih se može uhvatiti na pozornici svako toliko. 

Bonus:

• Power Surge: Shadows Warning

Ne mogu ga staviti na gornju listu s obzirom da nije isključivo hrvatski bend, već se radi o međunarodnom projektu, no s obzirom da sadrži i hrvatske članove, bilo bi ga šteta ne spomenuti. Power Surge je jedna od boljih stvari koja se dogodila ne samo regionalnoj, nego i svjetskoj heavy metal revival sceni, jer 'Shadows Warning' je nevjerojatno snažno djelo koje ne zaostaje niti mrvice od ostalih puno poznatijih sličnih albuma. Ovdje praktički nema loše pjesme, doslovno je svaka hit do hita i vrijedi opetovanog slušanja nebrojno puta. Povrh svega, Power Surge su vrhunski i uživo, tako da zaslužuju pohvale na svim frontama.

P.S.

Osim gore navedenih deset (odnosno jedanaest) izdanja, preslušao sam još svašta s domaće scene. Ova izdanja nisam detaljnije opisivao, no evo tu ih navodim čisto kao neku nit vodilju vama, čitateljima, ukoliko želite dobiti okvirnu ideju što je još izašlo u Hrvatskoj ove godine:

• A Gram Trip: Bud Ends and Glass Bottoms
• Beg: Povijest Bolesti
• Defiant: Mammon Mantra
• Devilkömmando: Pure Radiation and Anger (EP)
• Gradske Bitange: Grad
• Hibernum: Djavo
• L.H.D.: Summer Is Over
• Mitraljez: Rafalna Paljba
• Modern Love Story: Housearrest
• Napast: Napast (EP)
• Rum Smugglers: I
• Svirep: Svirep (EP)
• Sworn to Death: Pillars of Morality / Ruins of a Mind
• Ukhel: Bred to Conquer
• Winterfront: XIII Chants For The Underworld
• Zlotvor: II