SAM PROTIV SVIH
Kada je 2015. godine Abbath napustio Immortal, mislio sam (kao i vjerojatno većina drugih fanova ovog benda) da je to to. Nema dalje, jer Abbath je ipak već odavno ne samo glazbenik, već i takoreći zaštitno lice grupe, prva i glavna osoba koja se spominje kad se priča o Immortalu. Od samih je početaka njegov doprinos toliko ogroman da mi je jednostavno bilo nemoguće zamisliti da bi bend uopće i mogao postojati bez njega. Nije stoga za čuditi se što sam bio poprilično skeptičan kad je nakon svega tri godine objavljeno da će Demonaz i Horgh ipak nastaviti bez njega. Ne znam, djelovalo mi je nekako krivo, no kontam ajde, vidit ćemo na šta će izaći sve to skupa.
Kažem, Demonaz i Horgh su bili tu, no ako iti mrvicu pratite rad ove grupe, znate koji je Demonazov status tu. Čovjek je zbog zdravstvenih razloga prestao svirati gitaru za Immortal (kako uživo, tako i studijski) prije evo skoro 30 godina, zadnji album mu je bio 'Blizzard Beasts' iz 1997. godine, a u bendu je ostao primarno kao jedan od osnivača/vlasnika i autor svih tekstova od tada. Također, još od spomenutog 'Blizzard Beasts' Demonaz nije niti skladao muziku, već je ta uloga zapala primarno Abbatha u suradnji s Horghom. Trideset godina je nevjerojatno dug period neaktivnosti za nekoga tko se odjednom našao u ulozi glavnog skladatelja muzike za (relativno) uspješan i popularan bend.
Kada se pojavio 'Northern Chaos Gods', prvi album u povijesti Immortala bez Abbatha, moram priznati da sam bio ugodno iznenađen. Okej, nije se radilo o remek-djelu kao što su recimo 'Battles In the North' ili 'At the Heart of Winter', no dobili smo jedan sasvim korektan i solidan album koji pristojno gazi, dobro zvuči i ne djeluje umorno, istrošeno i šablonski kao što je recimo zvučao 'All Shall Fall' 2009. godine. Jednostavno dobar i zabavan thrashy black metal u stilu kakvog Immortal zna isporučiti. Demonaz za vokalom naravno ne zvuči kao Abbath, no ne mogu reći da me pretjerano smetalo čuti ga; nije mi ostavio dojam autsajdera koji je eto "ukrao" Abbathovo mjesto, već je zvučao više nego dobro i dostojno spomenute uloge. Međutim, nešto kao da je nedostajalo. Album je ispunio sva ona očekivanja koja bi trebao imati od novog Immortala, no tada sam bio mišljenja da bi Demonaz ipak trebao moći malo bolje. Meni je Immortal među top 3 black metal benda uopće i koliko god mi je 'Northern Chaos Gods' lijepo sjeo, imao sam dojam da sve to treba podići na još jednu dodatnu stepenicu više.
Dok se čekao nastavak, par godina kasnije došlo je do još jedne drame u bendu i Horgh je zbog konflikta oko vlasništva nad bendom napustio Immortal, ostavivši tako Demonaza kao jedinog člana. Iskreno, nisam očekivao ovakav rasplet događaja niti Horghove poteze s obzirom da ipak nije bio tu od početka benda. Istina, svirao je u Immortalu preko 20 godina, no ne znam, mišljenja sam da ipak nije bio na istom nivou kao Demonaz i Abbath što se tiče upravljanja bendom. Dodatno me iznenadilo što je nedugo nakon toga napustio i Hypocrisy s kojima je isto imao dugoročnu karijeru, tako da su na kraju dva benda ostala bez jako dobrog bubnjara.
Uglavnom, što se tiče Immortala, Demonaz je pak ostao sam i tada sam, možda i više nego kada je Abbath otišao, bio skeptičan šta će na kraju biti s bendom. Godinu kasnije se pojavio novi album imena 'War Against All' i na moje sveopće iznenađenje Demonaz je uspio isporučiti najbolji Immortalov album možda još od 'At the Heart of Winter'. Sjeo mi je ko budali pleska; osam pjesama praktički bez greške, zarazne, pamtljive i vrhunski skladane, odsvirane i otpjevane. Čak je i instrumental "Nordlandihr" upao bolje nego što sam očekivao. Na kraju, eto kontra svih očekivanja Demonaz je samostalno vratio Immortal tamo gdje po mom mišljenju oduvijek i pripada - na sami vrh black metal scene.
Znam da ih ljudi općenito gledaju s podsmjehom; kao ono budalast su bend, neozbiljan, s glupim spotovima, Abbathovim kreveljenjem i "crab walkom" po pozornici, itd itd, no ja sam ih oduvijek doživljavao recimo kao black metal verziju Anthraxa. Možda nisu toliko nabrijani i ufilmani kao ostatak scene kojoj pripadaju i ne doživljavaju se previše ozbiljno, no s glazbene strane im se nikad nije imalo šta prigovoriti, jer svojedobno su izbacili nekolicinu pravih pravcatih klasika black metal žanra i jedan su od rijetkih bendova za koje bi bez problema mogao reći da nikad nisu napravili loš album. Bilo ih je par koji nisu baš ispunili očekivanja, ali doslovno loš album - nikada.
Uglavnom, 'War Against All' se pokazao kao vrhunski potez što se vidi i po mahom odličnim kritikama sa svih strana. Jedina stvar koja po meni nedostaje u svemu ovome je nedostatak promocije uživo. Ne znam stvari stoje po tom pitanju, no čini mi se da se Immortal sveo isključivo na studijski bend što mi je jako žao vidjeti jer smatram da ove nove pjesme itekako zaslužuju izvedbu ispred publike. Za razliku od Abbathovih solo albuma koji me iskreno nisu pretjerano oduševili, Demonaz je dokazao da je iskra još uvijek tu. Možda je jednostavno stvar u tome da Abbath ima i svojevrsni burnout od konstantnog skladanja novog materijala svih ovih godina, dok je Demonaz imao podužu pauzu. Koliko se sjećam, njegov posljednji autorski pečat što se tiče same muzike bio je još 2011. godine sa solo albumom 'March of the Norse' s kojim se donekle odmakao od klasičnog black metala i pružio šansu viking metalu u stilu Bathoryja. Nisam ga odavno poslušao, no koliko se sjećam radilo se o sasvim solidnom albumu kojim je već tada pokazao da ga desetljeće i pol nesviranja nije puno omelo.
Comments
Post a Comment