TI SI MOJ HIT

Gledajući i slušajući koncert Grave Diggera u Zagrebu prije mjesec dana palo mi je na pamet koliko njihova stvar "Rebellion (The Clans Are Marching)" odskače od ostatka repertoara te večeri. Vidjelo se to odmah po prvim taktovima, a o refrenu da i ne govorim, jer iako je publika praktički propjevala cijeli koncert i sve pjesme s Chrisom, "Rebellion" je ipak ostvario osjetno jači kontakt između benda i nas posjetitelja. Ne mislim pritom da je ostatak njihovih pjesama te večeri bio manje kvalitetan ili da je manje vrijedio, već hoću reći da je "Rebellion" toliko upečatljiva i pamtljiva pjesma da bi je s pravom mogli prozvati pravim pravcatim hitom. I baš mi je to dalo za razmišljati kako je koncept "hit pjesme" unutar metal muzike zanimljiva stvar koja nije nužno istovjetna s istim konceptom unutar recimo pop muzike ili kod nekih drugih bitno komercijalnijih glazbenih pravaca.

Kao prvo, metal muzika (tj. barem ona koja se koliko-toliko provlači kroz underground) ne slijedi nužno istovjetan tok objavljivanja kao pop koji je čak i u ranijim desetljećima ipak bio dominiran prvenstveno izdvojenim singlovima, pa tek onda albumima. Možda to ne važi u istoj mjeri za ove najveće metal izvođače, no maknemo li se od najpoznatijih imena, na metal sceni je album idalje dominantni oblik prezentiranja muzike. Ne kažem da koncept singla tu ne postoji, no rekao bih da je manje bitan, odnosno manje eksponiran nego kao kod popularne muzike i upravo su mi zato zanimljive situacije gdje bendovi uspiju "proizvesti" pravi pravcati hit bez da im je takvo nešto vjerojatno uopće bilo u planu. Spomenuta pjesma "Rebellion" je definitivno jedna od takvih, baš kao što su recimo i Amorphisova "House of Sleep" ili pak In Flamesova "Only For the Weak". Zanimljivo je recimo za primjetiti što to nisu pjesme koje se nalaze na albumima koji su definirali neki od podžanrova metala te se ne bi usudio uopće ni reći da se radi o najkvalitetnijim njihovim ostvarenjima, no teško im je osporiti hitoidni karakter s obzirom da su nevjerojatno pamtljive, zarazne za slušati i jednostavno posjeduju taj "evergreen" karakter zbog kojeg će nam duže vrijeme zaglaviti u uhu, htjeli mi to ili ne, iako vjerojatno postoje puno kvalitetnije i glazbeno zanimljivije pjesme od istog benda. 

Kao jedan sasvim banalan primjer uzeti ću Black Sabbathovu stvar "Paranoid" koja po svim parametrima upada u kategoriju hit pjesme, mada kad bi pitali prosječnog ljubitelja ovog benda da nabroji najkvalitetnije njihove pjesme, "Paranoid" vjerojatno ne bi ušao ni u top deset. No, pjesma je to koja odoljeva trendovima već evo preko 55 godina i koju će znati praktički svatko tko je ikad imao ikakve veze s rock muzikom, a ako to nije hit, onda ne znam što je. Možda se upravo na primjeru "Paranoida" najbolje ocrtava ono što želim reći s ovotjednim tekstom - hitovi možda nisu najuzbudljiviji dijelovi bendovskih diskografija, no nude "ono nešto" zbog čega im se ljudi konstantno vraćaju, bilo da se radi o tek povremenim slušateljima ili pak o onima koji nadugo i naširoko istražuju diskografije raznoraznih izvođača. 

No ajde, Sabbathi su ipak veliko ime koje svakako dopire do ogromnog broja ljudi; meni je u ovom slučaju puno zanimljivije fokusirati se na one izvođače koji ne uživaju baš takav status, zato sam ranije spomenuo Grave Digger, Amorphis i In Flames. Od sličnih primjera recimo istaknuo bi Cradle of Filth i njihovu "Nymphetamine" koja mi je zanimljiva i zbog toga što se do sada pokazalo da je u dobrom dijelu slučajeva vole i ljudi koji nisu pretjerani ljubitelji ovakvog stila vokala ili pak recimo Amon Amarthova "The Pursuit of Vikings" koja baš onako poprilično odskače od ostatka njihove diskografije. Možda stilski nije toliko neobična kad se gleda u kontekstu albuma 'With Oden On Our Side' na kojem je originalno objavljena i definitivno je manje kompleksna od dobrog dijela pjesama s ranijih njihovih albuma, no "Pursuit" ima sve one odlike koje krase jedan hit. Međutim, mislim da meni osobno od svih podžanrova metala najizraženiji potencijal za izbaciti vrhunsku hit pjesmu ima thrash metal. Kad malo bolje razmislim, na tom području se našlo baš pravih pravcatih hitova poput Testamentove "The Preacher", Panterinih "Cemetery Gates" ili "Walk", Machine Headove "Davidian", Kreatorove "Violent Revolution", itd itd... Mislim, naravno, svatko će od nas imati neke svoje favorite i svoje pjesme koje će prozvati hitom i tu nam se mišljenja ne moraju nužno stopostotno poklapati, no rekao bih da o nekim od ovih stvari jednostavno nema rasprave. 

Vjerojatno ste primjetili da nisam spomenuo power metal recimo; namjerno sam ga ostavio za kraj s obzirom da se tu radi o podžanru koji možda i ima najizraženiji naglasak na melodiju i pamtljive refrene. Rekao bi čovjek da prema tome kod power metala nije nikakav problem stvoriti hit od pjesme, no mislim da se nikako ne mogu složiti s tom izjavom. Ima tu naravno puno zaraznih i pjevnih stvari, no malo ih se može nositi recimo sa širokom globalnom prepoznatljivošću kao što je recimo "Wish I Had An Angel" od Nightwisha ili pak "I Want Out" od Helloweena. Našlo bi se naravno još dosta primjera (dok ovo pišem upravo mi iz zvučnika trešti "Faster" od Within Temptation, još jedan sasvim solidan kandidat za ovu kategoriju), no reći da je lako napraviti hit u power metalu samo zato što je melodičniji od drugih podžanrova meni nikako ne drži vodu, čak naprotiv.

S druge strane, zanimljivo mi je spomenuti i neke potpuno neobične (usudio bih se čak reći - nelogične) odabire singlova kod određenih bendova kod kojih mi nije baš jasno što su htjeli postići. Maideni su mi recimo tu dobar primjer s obzirom da odabir nekih od njihovih singlova praktički prkose ikakvoj logici. Još od ranih godina kada su s 'Killersa' kao singl skinuli "Twilight Zone" i "Purgatory", preko nesretne "The Angel and the Gambler" s 'Virtual XI', pa sve do kasnijih dana kad su s 'Brave New World' uzeli "Out of the Silent Planet" pored žive i puno hitoidnije "Blood Brothers". Judasi su isto imali zanimljivih izbora poput "Better By You, Better Than Me", "Before the Dawn" ili "Some Heads Are Gonna Roll" i koiko god to bile dobre pjesme, ne mogu se oteti dojmu da jednostavno nemaju toliko izražen komercijalni aspekt kao neke druge pjesme s tih albuma. Je li moguće da u toliko ogromnoj mašineriji od bendova kao što su ova dva nije bilo nekoga tko bi rekao "čekaj malo, možda ove pjesme i nemaju toliko izraženu komercijalnu notu, mislim da bi bilo pametnije umjesto nje plasirati neku drugu stvar". No ajde, vjerojatno je lako sada palamuditi s par desetljeća odmaka kad sam sve te pjesme poslušao po sto puta. 

Uglavnom, ono što sam htio reći s ovim tekstom je to da privlačnost mnogih hitoidnih pjesama po mom mišljenju leži ponajviše u njihovoj univerzalnosti, odnosno u činjenici da lako mogu pridobiti i ljude kojima inače ne paše njihov matični podžanr metala, a u nekim slučajevima čak niti metal uopće. Čak i u situacijama kad se radi o izvođačima iz ekstremnijih pravaca metal muzike, tu i tamo se nađe pokoja pjesma koja ostavlja baš jak utisak na publiku koja inače nije glavna ciljana skupina. Po mom mišljenju se ovdje ne radi o nekoj namjernoj komercijalizaciji ili o onom famoznom "prodali su se" kojim se takve stvari često (bespotrebno) karakteriziraju, već jednostavno o činjenici da se nekad stvari jednostavno tako poklope.