NEZNANJE, NEBRIGA ILI ZLOBA?

Prije cca tjedan dana Robert Plant je održao tri rasprodana koncerta u Šibeniku, na tvrđavi Svetog Mihovila i srećom bio sam jedan od onih koji su na vrijeme uspili ugrabiti kartu. Neću previše ulaziti u opisivanje samog koncerta, već ću samo reći da mi je bilo apsolutno fenomenalno i uživao sam svake sekunde slušajući ga kako skupa s ostatkom fenomenalnog benda svira odličan set pjesama koji savršeno pristaje izvedbi na ovako upečatljivom i zanimljivom koncertnom prostoru. Od koncerta skoro osamdesetogodišnjeg Roberta Planta dobio sam točno ono što sam očekivao, a slušajući kasnije komentare ljudi (kao i raznorazne izjave po internetu) rekao bih da postoji jedna nemala količina ljudi kojoj je sve u Plantovom nastupu uspjelo ispasti loše i negativno te bi se s današnjim tekstom osvrnuo na taj mentalitet.

Par stvari mi u svemu tome nije jasno, no prije toga par mojih razmišljanja po pitanju samog Planta i njegove karijere.

Ukratko, Robert Plant je tip izvođača koji nikad neće moći pobjeći od ostavštine koju je stvario sa Zeppelinima i to je pretpostavljam jasno ama baš svakome, pa tako i njemu samome. Međutim, okarakterizirati Planta isključivo kao "bivšeg vokala Led Zeppelina" bi u najmanju ruku bilo bezobrazno i smiješno s obzirom da je od raspada Zeppelina prošlo više od 45 godina i da se radi o izvođaču koji je od tada do danas izbacio petnaest studijskih albuma s kojima je prošetao kroz raznorazne žanrove, od klasičnog rocka, bluesa i rockabillyja preko new wavea pa sve do rootsa, folka, countryja, americane i world muzike, odmaknuvši se u određenim trenucima od zvuka koji su gajili Zeppelini koliko je god to bilo moguće. Kroz posljednjih je 45 godina Robert Plant stasao i po tko zna koliko puta dokazao da je puno više od "bivšeg vokala Zeppelina" u jednakoj mjeri u kojoj su recimo Peter Gabriel i Phil Collins više od "bivših vokala Genesisa" ili pak Sting koji je više od "bivšeg vokala The Policea". Uzevši u obzir te činjenice, kao i onu da je Plant već pri kraju osmog desetljeća života, potpuno mi je nevjerojatno da postoje ljudi koji će u ovom vremenu doći na njegov koncert (ili još besmislenije - komentirati od kuće) i očekivati nekakav Led Zeppelin tribute bend koji će setlistu vrtiti oko hard rocka nastalog prije više od 50 godina.

Kao što rekoh, par stvari mi u tom mentalnom sklopu nije jasno:

• Neznanje:

Ime Roberta Planta svakako samo po sebi drži određenu težinu i privući će ljude da ga dođu pogledati i poslušati iz opće kulture te je naravno sasvim nerealno za očekivati da će svaki posjetitelj njegovog koncerta biti informiran o kompletnoj mu solo karijeri, no barem je danas toliko jednostavno u par minuta provjeriti činjenice prije nego što se u nešto upustimo, pogotovo kad ulaznica košta paprenih 80 eura. Naprosto mi je nevjerojatno da će netko odlučiti dati toliki novac bez da uopće ima ikakvog pojma što zapravo ide vidjeti i čuti. Otići na koncert nekog izvođača iz "opće kulture" je po meni zapravo itekako pozitivna stvar jer na taj način širimo vidike te dopuštamo da nas muzika iznenadi s nečim novim i zanimljivim te nam pruži priliku da se upoznamo s nekim novim glazbenim izričajima i pristupima koji nam možda baš lijepo zapnu u uhu. Nije sramota nešto ne znati, naravno, niti bi ikad tvrdio suprotno, no definitivno je sramota namjerno odlučiti ignorirati činjenice te se kasnije kao razočarati ili uvrijediti jer izvođač nije ispunio neka naša nerealna očekivanja. Ukoliko se u 2026. godini odlučimo otići na koncert Roberta Planta bez da smo se informirali što je zadnje snimio, za koji (i kakav) album radi promociju na trenutnoj turneji i kakav mu je trenutni glazbeni izričaj - krivnja je isključivo na nama. 

• Nebriga:

Ako si došao čuti Roberta Planta na koncert - s ovom turnejom si dobio točno ono što Plant u ovom trenutku nudi, a to je jedna zavidno visoka razina kvalitete kako glazbene, tako i vokalne izvedbe. Poanta s Plantovim glasom leži u činjenici da on nije tek "dobar za svoje godine", već je jednostavno i objektivno dobar. I to je to. Glas i muzika su mu fokusirani na pjesme i glazbene žanrove koji leže glasu jednog osamdesetogodišnjaka i ne mogu razumjeti ljude kojima to nije jasno. Bi li osamdesetogodišnji Plant zvučao kao i dvadesetogodišnji Plant da danas pjeva "Black Dog", "Communication Breakdown", "Immigrant Song" i slične pjesme? Naravno da ne bi; zvučao bi kao travestija, parodija samog sebe i kao osoba koja odbija prihvatiti da su dani u kojima je mogao bez problema pjevati takve pjesme ostali davno iza njega. Mislim da su svi svjesni toga isto kao što su svjesni da čovjek od 80 godina ne može imati istu energiju i formu kao kad je imao 20, no jednostavno to odbijaju prihvatiti, a po meni je to čista nebriga za izvođača kojeg ideš pogledati. S takvim se stavom odlazak na koncert pretvara u čisto stavljajne kvačice na neki imaginarni popis, eto da se može reći da ga se odradilo. A gdje je gušt u tome? Osamdesetogodišnji Robert Plant jedan je od rijetkih izvođača koji su potekli iz rock muzike i koji imaju dovoljno pameti za znati gdje treba povući granicu, a posebno se to osjeti i na onih par pjesama od Zeppelina koje izvodi. Nekidan je u Šibeniku odsvirao "Ramble On", "Four Sticks" i "Friends" u adaptiranim aranžmanima i te pjesme na taj način zvuče točno onako kako bi i trebale kada ih ova postava izvodi. Nisu identične originalu? Pa naravno da nisu, jer za ovaj bend one u novim aranžmanima zvuče bolje i prirodnije.

• Zloba:

I tu dolazimo do one meni najgore i najbezveznije od ovih nabrojanih skupina. Većinom se zapravo radi o ljudima koji ionako nemaju nikakvog interesa za ovakve izvođače, već će jednostavno bez ikakvog srama komentirati da se radi o "olinjalom pjevaču" koji se "sad sjetio doći u nas" i koji "živi od stare slave", dok istina ne može biti dalja od toga. Ako Plantova solo karijera (a pogotovo recentniji albumi) nešto dokazuju, onda je to da se definitivno ne radi o olinjalom pjevaču koji muze ostavštinu koju je stvorio sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kad bi Plant svirao isključivo Zeppeline po turnejama, e onda bi mogli pričati o staroj slavi, no u ovom slučaju su to čiste gluposti. No šta je tu je, ljudi su na internetu često zlobni sami po sebi tako da nije za čuditi se što se mogu čuti ovakvi komentari od ljudi kojima je cilj ionako samo seruckati bezveze.

Da ne bi bilo zabune, ja ovdje ne govorim o situacijama kad se nekome jednostavno ne sviđa muzika. Po meni je to sasvim legitimna stvar za reći kako ti nešto ne odgovara, međutim gore opisane stvari po mom mišljenju nemaju nikakve veze sa osobnim ukusima i preferencama, već isključivo s namjernim ignoriranjem činjenica. U moru raznoraznih izvođača koji se još uvijek iz petnih žila trude prikazati se kao da nisu ostarili ni dana (kao što su recimo Vince Neil ili Axl Rose), Robert Plant svoju starost ne samo da prihvaća, već je i okreće u svoju korist. I tu se posebno vidi razlika između njega i "njih" te nam još jednom daje do znanja zašto je uvijek bio i uvijek će biti jedan od najvećih.