Taktovi

Znate svi već sigurno za paradoks Tezejevog broda. Ukoliko brodu malo po malo kroz određeni period vremena mijenjamo jedan po jedan dio i na kraju dođemo do toga da smo mu zamijenili ama baš svaki dio, radi li se tu još uvijek o istom brodu? Također, ako smo sačuvali sve stare dijelove te ih ponovno spojimo u brod, je li onda taj "novi" brod u stvari "originalni" stari brod? U samu filozofiju ovog paradoksa neću ulaziti jer teško da bi se dobro snašao na tom području, no zato ću se u ovom tekstu osvrnuti na nekolicinu bendova koji po mom mišljenju funkcioniraju upravo na taj način. Teško je objektivno reći kada neki bend prestaje biti upravo taj bend te postaje, u nedostatku boljeg termina, "nešto drugo". Mišljenja sam da to uvelike ovisi i o inicijalnoj strukturi samog benda, pogotovo kad su u pitanju bendovi gdje isključivo jedan član vuče konce te je "mastermind" kroz više desetljeća. Maideni ne mogu funkcionirati bez Harrisa, baš kao što reci...

Kada je 2012. godine izašao (kasnije će se pokazati i Oscarom nagrađeni) dokumentarac "Searching for Sugar Man", činilo se kao da je cijeli svijet na jedno kratko vrijeme postao zaluđen psihodeličnim folk rockom s kraja 60ih godina prošlog stoljeća. Da me ne shvatite krivo, hype oko ovog dokumentarca je po mom mišljenju itekako opravdan s obzirom da se radi o jako dobrom ostvarenju koje je ovakav đir muzike donijelo jednoj novoj generaciji fanova i ako je na svakih 100 ljudi koji su ga pogledali barem njih dvoje-troje otišlo na youtube i pročačkalo kroz kratku, no kvalitetnu diskografiju Sixta Rodrigueza te se zaljubilo u zvukove popularne muzike od ima dobrih 60 godina, smatram da je uspio u svojoj namjeni.  Za one koji su tada možda živjeli ispod kakvog kamena, "Searching for Sugar Man" prati dvojicu fanova koji pokušavaju otkriti što se dogodilo sa spomenutim Rodriguezom nakon što je izbacio svoja jedina dva albuma, a zatim praktički misteriozno nestao. O njegovo...

Činjenica da "Cowboys From Hell" nije prvi Panterin album je nešto što ljudi većinom ignoriraju. Najčešće iz neznanja, no nerijetko se spomene i fraza da se prvi albumi "ne važe" jer se radi o glam metalu koji je dijametralno suprotan od grooveastog modernog thrasha po kojemu je bend u stvari i postao poznat. Sustavno ignoriranje ne samo prva tri albuma bez Anselma, već i četvrtog na kojem je bio punopravni član po meni je jedna od bezveznijih stvari u Panterinoj karijeri. Takav stav članova benda mogu još koliko-toliko razumijeti u vrijeme ranih 90ih kada su se krenuli probijati u glazbeni mainstream, dok je glam metal istovremeno polako, ali sigurno nestajao sa TV ekrana i radiopostaja. Međutim, par desetljeća kasnije kada je ime Pantera postalo sinonim za uspješan i globalno prepoznatljiv metal bend u cijelom svijetu, skroz mi je neobično zanemariti prvih sedam godina karijere zbog takozvanog srama ili čega već...  Istinu govoreći, prva tri albuma na kojima pjeva...

Ne bi bilo realno očekivati da svaki iole popularni bend koji svira više desetljeća praktički bez prestanka funkcionira po ZZ Top principu, odnosno da barem jednom u toj dugogodišnjoj karijeri neće tu i tamo zamijeniti člana ili dva. Razilaženje u viziji budućnosti benda, osobna netrpeljivost između članova, privatni skandali, nešto četvrto... Razlozi za promjene mogu biti raznorazni, no moram priznati da me ta interpersonalna drama i ne zanima previše. Međutim, potpuno je druga stvar kad se te promjene odraze na muziku, jer na kraju krajeva upravo tu vidimo (odnosno čujemo) jesu li promjene donijele išta dobroga ili nam se omiljena grupa srozala u nepovrat. Potpuno očekivano, promjene pjevača obično najčešće budu dočekane na nož te podižu najviše prašine. Stavimo li na stranu neke uspješne zamjene pjevača (poput dolaska Braina Johnsona u AC/DC ili Davida Coverdalea u Deep Purple), ovakve stvari rijetko prođu dobro kod etabliranih imena. Promjene glazbenog stila, pad prodaje albuma, na...