Skip to main content

DI SI BIJA '91?

Politika nije i nikad neće biti tema ovog bloga, no htjeli mi ili ne, raznorazni ratovi i bitke se provlače kroz pop kulturu još otkad je sama pop kultura i nastala. Bilo da se radi o poeziji, književnosti, filmu, muzici, stripu, kazališnim predstavama i čemu sve ne, praktički u svakoj varijanti umjetnosti možemo naići na djela inspirirana ratovima. Ništa čudno s obzirom da su takvi konflikti nažalost jedna od najčvršćih i najprisutnijih konstanti vezanih za ljudski rod.

A ratove "na ovim prostorima" smo bome praktički doktorirali, u ovom stoljeću ili onom, tako da ni ovi (nadam se) zadnji nisu prošli nezamijećeni od strane glazbenika, kako ovdje kod nas, tako i van granica bivše Jugoslavije. Možda i najpoznatija pjesma nekog "svjetskog" izvođača vezana za spomenutu temu je prelijepa "Miss Sarajevo" od U2-a (izdana pod pseudonimom The Passengers) u duetu s Lucianom Pavarottijem, a ne treba zaboraviti ni emocionalnu "Bosnia" irskih The Cranberries. Primjera je još mnogo, međutim, proučavajući ovu temu zainteresiralo me postoje li izvođači iz nekog od brojnih podžanrova heavy metala koji su obradili ovu temu.

Za neke sam već znao otprije. Prva koja mi je odmah pala na pamet je pjesma "Inertia" iz solo karijere Brucea Dickinsona. Inspirirana događajima i iskustvima koje su Bruce i ostatak benda doživjeli prilikom koncerta u okupiranom Sarajevu 1994. godine, našla se na 'Skunkworks', njegovom trećem solo albumu iz 1996. godine. Vjerojatno svi već znate, no nije naodmet još jednom ponoviti da postoji fenomenalan dokumentarac "Scream For Me Sarajevo" iz 2016. koji ponovno okuplja glavne aktere cijele priče vezane za taj koncert, odnosno članove tadašnjeg Dickinsonovog benda, ali i ljude iz Sarajeva i okolice koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali u realizaciji koncerta. Ako ga kojim slučajem još uvijek niste pogledali, iz sveg srca preporučam da to učinite. Usput, mala digresija, no vrijedi napomenuti da je osim Dickinsona još jedna velika svjetska glazbena zvijezda (barem koliko ja znam) održala koncert u opkoljenom Sarajevu, a radi se o Joan Baez koja je tamo svirala godinu prije.

Što se metal izvođača tiče (da se vratimo na glavnu temu), mislim da nije previše poznato da i Black Sabbath ima pjesmu inspiriranu ratom u BiH. Kada je 1994. godine izašao 'Cross Purposes', predzadnji njihov album i po mom mišljenju jedan od najpodcijenjenijih u cijeloj diskografiji benda, ravno po sredini albuma se našla lagana i lijepa balada "Dying for Love". Čitajući tekst pjesme, teško bi se moglo zaključiti da se ovdje radi baš o ovom ratu, no svojedobno je Tony Martin rekao da je ta pjesma o "The pain felt by ordinary people in war-torn Yugoslavia.". Kažem, prava je šteta što je 'Cross Purposes' toliko zapostavljen album, kao uostalom i cijela ta era Sabbatha sa Martinom za mikrofonom, no sve te albume vrijedi poslušati. Po mom mišljenju upravo je ovaj album zadnji njihov za kojega bi mogao reći da je odličan od prve do zadnje pjesme. 

Od svih bendova od kojih bi očekivao da će imati pjesmu s ovom tematikom, Sabaton bi se vjerojatno našao na prvom mjestu s obzirom da su karijeru zapravo i izgradili pjevajući o raznoraznim ratovima. Iako mi je interes za ovaj bend naglo opao negdje nakon četvrtog albuma, 'The Art of War', moram priznati da ove ranije albume volim provrtiti tu i tamo. Možda i najdraže njihovo ostvarenje mi je 'Attero Dominatus' iz 2006. godine, a upravo na tom albumu se nalazi pjesma "We Burn" koja govori o genocidu u Srebrenici. 

Od manje poznatih izvođača vrijedi spomenuti njemački Axxis koji na albumu 'Voodoo Vibes' iz 1997. godine imaju pjesmu 'Sarajevo' koja mi je osobno čisto okej stvar, no poprilično odstupa od standardnog hard-n-heavy stila koji Axxis inače svira.

Za kraj sam ostavio možda i najzanimljiviji primjer s obzirom da se ne radi samo o pjesmi, već o cijelom albumu. Američki bend Savatage je 1995. godine objavio album 'Dead Winter Dead' koji je u potpunosti posvećen ratu u BiH, a konceptualna priča koja se proteže kroz sve pjesme govori o mladom zaljubljenom paru čija ljubav je stavljena na kušnju zbog različitih etničkih i religijskih pripadnosti, sve u jeku rata. Po mom mišljenju 'Dead Winter Dead' možda i ne spada među najbolje albume Savatagea, no idalje se radi o jednom jako lijepo napisanom, odlično odsviranom i emotivno otpjevanom djelu koje svakako vrijedi poslušati. Interesantno je što su se dugogodišnjim članovima Jonu Olivi, Zaku Stevensu i Johnnyju Lee Middletonu pridružili Cris Chaffery, Jeff Plate i Al Pitrelli koji su na taj način stvorili kostur prve verzije projekta Trans-Siberian Orchestra. Upravo na ovom albumu kao predzadnja pjesma stoji "Christmas Eve (Sarajevo 12/24)" koja je nešto malo kasnije reizdana kao prvi singl TSO-a, lansirajući ga takoreći preko noći u visine popularnosti u kojima se nalazi i dan-danas.


Eto, isprike na nešto kraćem tekstu ovaj put, no kao što možete vidjeti o ovoj temi i nema baš previše govora među metal muzici, barem što ja znam... Ali eto, ovih nekoliko primjera mi je bilo dovoljno zanimljivo i pravo bi mi bilo žao propustiti ispričati nešto o njima. Možda količinski nema puno, no što se kvalitete tiče mišljenja sam da je sve od ovog spomenutog vrijedno slušanja, tako da ukoliko imate nešto viška vremena, preporučam da bacite uho. Mislim da se nećete razočarati.

Comments

Popular posts from this blog

PRESJEK HRVATSKE SCENE ZADNJIH PET GODINA

Kako se bliži kraj godine, bilo mi je u planu napraviti nekakvu top listu najboljih mi domaćih ovogodišnjih izdanja, no na kraju sam se ipak odlučio proširiti to na vremenski period od zadnjih 5 godina čisto zbog toga što je scena u zadnje vrijeme toliko živa i krcata kvalitetnog materijala da bi mi pravo bilo žao nešto od ovoga preskočiti. Kao što ćete vidjeti, lista je poprilično žanrovski šarena i iako je pretežito fokusirana na metal, nađe se tu i nekoliko stvari drugačijega đira. U svakom slučaju rekao bih da sva navedena izdanja itekako vrijedi poslušati. Pa krenimo, abecednim redom: ACHACHAK: Planet Hashish Nije da nešto često slušam stoner, no drago mi je tu i tamo naići na neki album koji mi zapne za uho. Nije ovo puno drugačije od gomile sličnih bendova, no pjesme su jako pamtljive i zarazne, a bome i koncertno jako dobro funkcioniraju. U svega pet godina postojanja ovo im je treći album, tako da vjerojatno uskoro možemo očekivati i još novog materijala. DISBAJA: Impulse Slav...

POSLJEDNJI PLES GLAM METALA

 "It has been said that looking at history by dividing it into decades or centuries doesn't really make sense. History doesn't work that way." Kad se priča o muzici, ljudi često vole spomenuti (češće na globalnom nivou, no tu i tamo i u lokalnim razmjerima) kako se nikad nije stvarala tako dobra muzika kao 80'ih te da je desetljeće kasnije sve to manje-više otišlo đavlu. Ne mogu o tome svjedočiti iz prve ruke jer rođen sam prekasno da bi u "real timeu" pratio glazbenu scenu tog vremena, no s druge strane ova vremenska distanciranost mi daje možda i objektivniji pogled na takve izjave, posebno na onu mantru da je "grunge ubio glam metal" koju smo svi čuli valjda već stotinu puta. No, iako se na prvi pogled čini da je pojava Nirvane (što se često uzima kao "okidač") naglo prekinula dominaciju popularnijih metal žanrova u mainstreamu, predaja mainstream štafete se ne može tek tako svesti na jednu točku i jedan događaj, kao da se ništa pr...

HALID UMJESTO HALIDA

Ne bi bilo realno očekivati da svaki iole popularni bend koji svira više desetljeća praktički bez prestanka funkcionira po ZZ Top principu, odnosno da barem jednom u toj dugogodišnjoj karijeri neće tu i tamo zamijeniti člana ili dva. Razilaženje u viziji budućnosti benda, osobna netrpeljivost između članova, privatni skandali, nešto četvrto... Razlozi za promjene mogu biti raznorazni, no moram priznati da me ta interpersonalna drama i ne zanima previše. Međutim, potpuno je druga stvar kad se te promjene odraze na muziku, jer na kraju krajeva upravo tu vidimo (odnosno čujemo) jesu li promjene donijele išta dobroga ili nam se omiljena grupa srozala u nepovrat. Potpuno očekivano, promjene pjevača obično najčešće budu dočekane na nož te podižu najviše prašine. Stavimo li na stranu neke uspješne zamjene pjevača (poput dolaska Braina Johnsona u AC/DC ili Davida Coverdalea u Deep Purple), ovakve stvari rijetko prođu dobro kod etabliranih imena. Promjene glazbenog stila, pad prodaje albuma, na...