Uči, radi i štedi i putovat ćeš na koncerte po cijelom svijetu.
Je, u teoriji je tako. Nije doduše ni u praksi ništa drugačije uz malo truda i dobre organizacije, tu se valjda svi slažemo. Al evo mi glave ako mi na kraju nije najdraže ići na koncerte u neka mala mjesta na kojima nikad ne bi očekivao da ću naići dobre svirke. Normalna stvar, koncerti u velikim gradovima su praktički sigurna stvar, točno znaš šta očekivat i šta ćeš najvjerojatnije dobiti od cjelokupnog provoda. Bilo da se radi o gradu u kojemu si tek prvi put ili u gradu u kojemu si bio već 100 puta, činjenica je da gradski koncerti slijede jedan totalno drugi ritam u odnosu na ove male svirke. Ne znam kako bi drugačije rekao nego da takvi koncerti djeluju "previše sigurno", ako takav opis ima ikakvog smisla. By-the-numbers, što bi se reklo. Naravno, ovisi tu puno toga i o nama samima, kako se postavimo i šta ćemo učinit od izlaska, no mislim da mi se u većim gradovima nikad nije dogodila ta ogromna doza spontanosti koja prati koncerte u manjim sredinama.
Ukratko rečeno, koncerti po malim mjestima djeluju kao odlazak u nepoznato, odnosno kao otkrivanje jedne skroz nove fronte. Nikad ne znaš šta će te dočekati. Jedno od friškijih iskustava po tom pitanju su bile Drniške Rock Večeri koje su se održale u otvorenom dvoru jednog vrhunski sređenog heritage hotela. Bez očekivanja odeš na neko takvo mjesto i ni na kraj pameti ti nije da bi se rock/metal koncert mogao održati na vjerojatno najmanje očekivanoj lokaciji u okolici. Pozornica okružena zidovima od golog kamena, na njoj Reah dere po svom abrazivnom alt rocku, a isprid njih količinski više nego pristojna grupa ljudi upija svaki ton. Ili pak recimo punk/metal festivalčić Ignis Scardonae u Skradinu od ima mjesec i kusur... Pozornica doslovno na plaži, odma pokraj stoji jedan jedini šank i male skupine posjetitelja koje gravitiraju prema njemu. Na pozornici obavezno Orange pojačalo suptilno daje do znanja kakve žanrove možemo očekivat. Cca pola sata kasnije Vukojarac prži po stoner riffovima dok se 20ak metara dalje djeca igraju na ljuljačkama i toboganima. Ako to nije vrijedno nešto vožnje, ne znam šta je.
Primjera je stvarno puno i moram priznati da mi je pravi gušt sjetit se nekih ovakvih opskurnijih lokacija. Opskurnijih je, naravno, potpuno subjektivan pojam s obzirom da je nekome iz daljih krajeva i Podgora relativno daleka destinacija do koje će trebati potegnuti par sati autom za poslušati nekakav koncert. Ovisi u kojem se kutku države nalazite dok čitate ovaj tekst, možda će vam smiješno zvučati da meni recimo Baćina može biti "egzotična" lokacija za održavanje koncerta, no upravo sam u njihovom Omladinskom domu (baš me zanima postoji li još uvijek) jednom davno, par dana prije nove godine, bio na skroz neočekivanom nastupu riječkog Fathera koji je pod alter-ego imenom Padre svirao raznorazne obrade. Nadrealnom Lynchovskom dojmu je pridonosila i činjenica da je bilo poprilično hladno s obzirom da se Dom nalazio odmah neposredno uz jezero iz kojeg je virila polupotopljena trafostanica, a uz prilaznu cestu su rasli najveći kupusi koje sam u životu vidio. Ili pak koncert (ne mogu vjerovati da ću ovo napisati) Živca Maradone i tada itekako slabije poznatog Grše u najvećem mogućem covid lockdownu u kafiću u Opuzenu di se nakrcalo toliko ljudi da se jedva mogla vidjeti pozornica tako da smo cijelu večer proveli na sumnjivo izgledajućem štekatu nadvijenim nad Neretvu koji je djelovao kao ostatak nekakve sojenice iz močvarnih područja.
Slična je stvar na mnogim drugim mjestima koja sam posjetio s prijateljima... Perušina pored Imotskoga gdje se na ogromnom polju održava Magic Time Vinyl Festival s DJ-ima ama baš svakakvih glazbenih žanrova ili pak Ražine gdje kad dođete ispred kluba Oksid imate osjećaj ko da gledate u nečiju privatnu kuću i gdje su satnice bendova napisane na poklopac od kutije od pizze koji je selotejpom zalijepljen na ulazna vrata, a prostor u kojem se održava svirka je popločan crvenim pločicama vjerojatno izvučenim iz lokalnog jugoslavenskog hotelskog poduzeća na kojima stoji najbolja pozornica na svijetu - tri/četiri europalete poredane jedna do druge s random tepihom s tavana bačenim preko njih.
A šta tek reći za takozvani "pank u maslinama" koji se sve do ima koju godinu održavao u Drveniku? Ako ono nije bila esencija DIY estetike, ne znam šta je. Infrastruktura doslovno nije postojala, bendovi su bili uključeni na agregate koji su postavljeni doslovno u sred maslinika, "pozornica" je bio jedan veći tapet na zemlji i to je to. Zbunjeni Ventilatori tuku po punk-best-of setlisti dok sa strane netko na gradelama vrti ćevape. I to je to. To je doslovno trebalo doživjeti.
Pank u Maslinama u Drveniku
Posebno bi istaknuo i festival Vlajternativa u Benkovcu di su ove godine, između ostaloga, nastupili i kultni The Toy Dolls. Sama ova rečenica mi već ovako zvuči nevjerojatno i upravo zbog toga treba skinuti kapu organizatorima i svima koji već godinama imaju veze s ovim festivalom. Vlajternativa je pravi pravcati dokaz da se uvijek može uspjeti organizirati ono što stvarno želiš, nebitno koliko si daleko od nekog većeg grada. Količina ljudi, profesionalnost organizacije, kompletan štimung na festivalu, sve je to za čistu desetku i nadam se da će gurati ovako, a i jače u narednim godinama. Još kad se festival, kao ove godine, poklopi s nadaleko poznatim Benkovačkim sajmom isti dan, doslovno cijeli dan možete ispuniti svakakvim aktivnostima.
Vlajternativa u Benkovcu
Neke su lokacije odlučile otići korak dalje i neobičnu lokaciju okrenuti u svoju korist, a to je potez koji itekako podržavam, jer nema ništa loše u ukomponiranju lokalne infrastrukture i zajednice u projekt, na obostrano zadovoljstvo. Trilj mi je npr. vrhunski primjer upravo ovakvog pristupa s obzirom da se njihov Thrill Blues Festival održava u izrazito zelenom i predivnom gradskom parku odmah uz Cetinu tako da imate dojam da se nalazite negdje uz deltu Mississippija i slušate vrstu muzike koja potječe upravo od tamo. Savršena sinkronizacija muzike i prostora koji nevjerojatno pojačava ionako odličan dojam cijelog festivala.
Nešto dalje, preko granice u susjednoj nam Bosni i Hercegovini se održava jako lijep OK Fest smješten u srce Nacionalnog parka Sutjeska, tako da ste u jednu ruku smješteni u divljoj prirodi, a u drugu ste jako blizu nekim impresivnim povijesnim lokalitetima. Prošle smo godine jedan dan napravili izlet do Prokoškog jezera, jednog od najljepših ledenjačkih jezera u cijeloj Europi, dok smo drugi dan prošetali do Doline Heroja i takozvanog "partizanskog spomenika na Sutjeski" pored kojeg je i vrhunski muzej. Upravo ovakvi slučajevi po meni odlično spajaju ugodno s korisnim. Odete negdje na koncert isključivo radi muzike i onda se istovremeno iznenadite ostalim popratnim sadržajima koji vam se u sjećanje urežu možda i jače nego sami bendovi.
Odličan primjer spomenute prakse je i Bear Stone Festival u Donjem Primišlju koji je jako brzo izrastao u pravi profesionalni festival smješten u kanjonu Mrežnice. Priroda kao s razglednice, signala na mobitelu ni pod svijećom. Da sam iti malo manje zimogrozan, bendove bi gledao dok se kupam u rijeci, no mislim da bi prije završio na hitnoj nego bi to uspio izrealizirati. Uglavnom, Bear Stone Festival je vrhunska stvar koju preporučam svakome tko voli ovaj đir, pogotovo kad na karti vidite da je destinacija savršena za lokalne izlete na Rastoke, Plitvice, Velebit, Risnjak, itd itd...
Lokacija u sklopu Bear Stone Festivala blizu Donjeg Primišlja
Mogao bi nabrajati ovako do ujutro, al mislim da ste shvatili poantu. Gradski koncerti su, naravno, vrhunska stvar i nisam ih ovim tekstom mislio diskreditirati. A kako bi i mogao kad mi je većina koncerata na koje idem upravo u gradskim klubovima... Od kad sam prvi put stupio nogom u Močvaru, tvrdim da je to možda i najbolji klub za metal koncerte u državi, jednostavno obožavam atmosferu tamo. No ovi lokacijski neobični koncerti na "off-the-beaten-path" mjestima su nešto zbog čega obožavam sjesti u auto i voziti se koliko god je potrebno. Upravo oni dokazuju da za živu i aktivnu scenu ne treba imati neograničene resurse i najmodernije prostore. Rješenje će se uvijek naći, a na nama je da ga podržimo.
Comments
Post a Comment