Volim kad me muzika iznenadi. Kad mi pokaže da ipak nisam toliko u pravu koliko mislim da jesam kad pomislim da znam svašta o svačemu i da sam preslušao toliko toga da mi je teško naći nešto novo i neočekivano. Volim kad me natjera da izađem iz komfor zone, tojest kad me upozna s nečim s čime se nisam do sada susretao ili ako jesam, nisam to učinio na detaljan način. Zato bih danas rekao par riječi upravo o jednom takvom pravcu o kojem do cca godinu dana nisam znao puno, mikrožanru poznatom kao 'dungeon synth'.
Ne znam asocira li vas taj naziv na išta konkretno, no meni se jako sviđa. Ako niste upoznati sa spomenutim, volio bi čuti vaše mišljenje što biste očekivali od muzike koja se tako zove?
Ukratko, dungeon synth je podžanr ambijentalne muzike usko vezan za dva naizgled nespojiva žanra: filmske soundtrackove i black metal. Glazbeno gledano, dungeon synth mnogo toga duguje raznoraznim soundtrackovima filmova koji spadaju u fantasy ili sword'n'sorcery podžanr, kao i glazbi vezanoj za srednjovjekovnu Europu te modernu reinterpretaciju iste. Također, ako stavimo same filmove po strani, dungeon synth može isto tako poslužiti i kao savršeni soundtrack za djela sličnih tematika iz drugih umjetničko-zabavnih sfera, poput knjiga i stripova, ali i društvenih RPG igara poput Dungeons & Dragons recimo. Nije stoga slučajnost što ime ovog podžanra dijeli dio imena upravo s jednom od najpoznatijih društvenih igara uopće.
Što se tiče spomenutog black metal dijela, rekao bih da su tu stvari poprilično drugačije, no ništa manje zanimljive. Naime, ukoliko poslušate bilo koju dungeon synth pjesmu, odmah će vam na prvu biti jasno da glazbeno ovo nema skoro pa nikakve veze s klasičnim black metalom, no ukoliko zagrebemo ispod površine, poveznice se itekako naziru jer upravo je sama estetika black metala ono što je dungeon synthu dalo njegov vizualni identitet. Pogledamo li naslovnice nekih najpoznatijih dungeon synth albuma, baš kao i imena pjesama, a nerijetko i logotipe samih izvođača, primjetiti ćemo da se u mnogim slučajevima oni oslanjaju na black metal izričaj. Nije to ništa čudno s obzirom da je ovaj podžanr i nastao od strane nekih od najprominentnijih black metal glazbenika; za njegov nastanak i razvoj su ranih 90'ih godina prošlog stoljeća prvenstveno zaslužni Mortiis i Varg Vikernes.
Obojica su ključni igrači norveške black metal scene praktički od njenih samih početaka. Za Vikernesa i Burzum vjerojatno svi znate tako da mislim da nema neke prevelike potrebe objašnjavati tko su i što su. Samo ću reći da je dungeon synth muzika nešto što je Varg/Burzum njegovao skoro pa od samih početaka karijere i praktički na svim njegovim albumima. Upravo mi je pjesma "Tomhet" sa 'Hvis Lyset Tar Oss', baš kao i kompletni zatvorski albumi 'Dauđi Baldrs', a posebno 'Hilđkjalf' bila polazna točka pri otkrivanju ovog mikrožanra još tamo negdje u srednjoj školi.
Za Mortiisa mi je s druge strane trebalo nešto više vremena da ga provarim, mada je on zapravo i puno bolji primjer dungeon syntha te je po mom mišljenju njegov prvi "pravi" izvođač. Iako je karijeru započeo kao basist i jedan od glavnih tekstopisaca Emperora, napustio ih je još prije snimanja prvog albuma te se otisnuo u solo vode gdje je kroz prva četiri solo albuma postavio temelje koje će kasnije slijediti praktički svaki noviji izvođač. Posebno se tu po mom mišljenju ističu prva dva, 'Fodt til a Herske' i 'Anden som Gjorde Oppror' koji se s razlogom uzimaju kao klasici žanra. Kasnije se Mortiis otisnuo u neke druge vode (većinom synthpop i industrial), no izgleda da se zadnjih par godina ponovno vratio upravo žanru koji ga je proslavio.
I tako je to otprilike krenulo... Kao i kod svakog drugog žanra, koliko god bio veliki ili mali, malo po malo su se pojavili novi izvođači i novi albumi, no dungeon synth je uvijek ostao u debelom undergroundu, poznat i dostupan tek rijetkima s obzirom da zbog same prirode muzike nije pogodan za izvedbu uživo, a nikad nije ni doživio nekakav veći komercijalni proboj te tako došao do šireg broja ljudi. Barem do pojave interneta, jel.
Danas se nađe prava gomila izvođača ove muzike iz cijelog svijeta, a Youtube kanal 'Dungeon Synth Archives' je vrhunsko mjesto za otkriti svašta novoga. Kako to obično biva, DS se malo po malo počeo širiti i poprimati značajke i utjecaje drugih žanrova tako da se tu nađe i miksanja sa "standardnijom" elektronskom muzikom, zatim onih koji ubacuju više glazbenih elemenata black metala pa sve do skoz neobičnih i čudnih stvari poput 'desert syntha' ili pak 'dino syntha' o kojima stvarno ne znam šta bi pametno rekao.
Svijet dungeon syntha je jako zanimljivo mjesto za otkriti nešto novo ukoliko ste raspoloženi za malo mirniju i opuštajuću muziku. Pored spomenutih Burzuma i Mortiisa, moji su favoriti definitivno njemački Depressive Silence te pogotovo američki Secret Stairways. Upravo mi je priča vezana za Matthewa Davisa, masterminda iza Secret Stairwaysa bila okidač da malo više istražim ovaj žanr. Naime, Secret Stairways je u svom kratkom vijeku izbacio svega dva albuma od kojih preporučam da poslušate oba jer radi se o naprosto prelijepo skladanoj muzici koja će rijetko koga ostaviti ravnodušnim (moj je favorit album "Enchantment of the Ring" iz 1997. godine). Stvarno je teško ostati ravnodušan dok slušate skladbe poput "What Lies Beyond the Door" ili recimo "Onward, to Hy Breasail". Prelijepe su to stvari, šteta je da ostanu neotkrivene.
Nažalost, karijera Secret Stairwaysa nije bila duga... Nakon spomenuta dva albuma Davis je prestao sa skladanjem ove vrste muzike, da bi u konačnici 2011. godine počinio samoubojstvo. Svega par godina kasnije dungeon synth je zahvaljujući sve većoj dostupnosti i digitalizaciji materijala preko interneta doživio svojevrsni boom u glazbenom undergroundu, a upravo se album 'Enchantment of the Ring' tada gotovo konstntno spominjao kao jedan od klasika i najboljih albuma žanra. Davis nažalost nije doživio da mu muzika dopre do toliko širokog broja ljudi.
Za kraj, što uopće reći? Nisam siguran koliko vam je ovaj tekst zanimljiv s obzirom da se radi o potpuno opskurnim stvarima koje, iskreno rečeno, i ja tek otkrivam u nekoj široj mjeri, no ukoliko ste zainteresirani za nešto novo i malo drugačije, zašto im ne dati priliku? Možda otkrijete nešto lijepo i zanimljivo što će vas zaokupiti na neko vrijeme, a možda ćete se nekim od ovih izvođača i albuma i češće vraćati. U svakom slučaju, vrijedi probati.
Do čitanja!
Comments
Post a Comment