Taktovi

Mislim da nisam u krivu kad kažem da ljude općenito privlače stvari koje ne mogu imati ili iskusiti, posebno kad se radi o nečemu što nam je u potpunosti nedostupno. Ako pogledamo unazad kroz vrijeme, ljudi su kroz povijest gajili slične osjećaje za puno različitih izgubljenih stvari, bilo da se radi o umjetnosti, arhitekturi, književnosti, prirodnim fenomenima ili nečemu skroz desetom. Aleksandrijska knjižnica se vjerojatno nameće kao prvi logični primjer, skupa sa svim znanjem antičkog svijeta koje je izgorjelo s njom. Ili pak šest od sedam svjetskih čuda koje također znamo samo po pričama i tekstovima. Približimo li se novijem dobu, sjetiti ćemo se da rana filmska industrija poprilično pati od sličnih problema, jer lista izgubljenih nijemih i ranih zvučnih filmova je nevjerojatno velika i široka. No srećom po filmofile i ljubitelje povijesti sedme umjetnosti, neki izgubljeni filmovi na kraju na nevjerojatne načine ipak nađu put do publike, nekad i mnogo desetljeća nakon što se smatr...

S organiziranom religijom privatno u životu nemam praktički nikakvog dodira; niti je prakticiram niti iskreno rečeno imam neko visoko mišljenje o njoj. Sukladno tome, nikad se nisam puno interesirao ni za muziku koja je tematski orjentirana na kršćanske motive i pripadajuću "mitologiju". Prvenstveno je to iz razloga što takva muzika (barem po mom mišljenju) jači naglasak uglavnom stavlja na same tekstove pjesama, dok je muzika tu sekundarna stvar koja služi tek kao podloga za riječi, a meni je osobno sam muzički dio uvijek bio puno bitniji od onog tekstualnog, nevezano o kojem se žanru i o kojoj se temi radilo. Pretpostavljam da nisam jedini s ovakvim mišljenjem te bih rekao da u stvari puno veći broj ljudi prvo daje prednost samoj glazbi, pa tek onda tekstovima. Iz tog razloga mi se čini da otvoreno kršćanski bendovi ne prolaze baš najbolje kod šire publike, pogotovo ukoliko spadaju unutar nekog od ekstremnijih podžanrova metala. Problem je kod dobrog dijela takvih bendova š...

 "It has been said that looking at history by dividing it into decades or centuries doesn't really make sense. History doesn't work that way." Kad se priča o muzici, ljudi često vole spomenuti (češće na globalnom nivou, no tu i tamo i u lokalnim razmjerima) kako se nikad nije stvarala tako dobra muzika kao 80'ih te da je desetljeće kasnije sve to manje-više otišlo đavlu. Ne mogu o tome svjedočiti iz prve ruke jer rođen sam prekasno da bi u "real timeu" pratio glazbenu scenu tog vremena, no s druge strane ova vremenska distanciranost mi daje možda i objektivniji pogled na takve izjave, posebno na onu mantru da je "grunge ubio glam metal" koju smo svi čuli valjda već stotinu puta. No, iako se na prvi pogled čini da je pojava Nirvane (što se često uzima kao "okidač") naglo prekinula dominaciju popularnijih metal žanrova u mainstreamu, predaja mainstream štafete se ne može tek tako svesti na jednu točku i jedan događaj, kao da se ništa pr...

Kako se bliži kraj godine, bilo mi je u planu napraviti nekakvu top listu najboljih mi domaćih ovogodišnjih izdanja, no na kraju sam se ipak odlučio proširiti to na vremenski period od zadnjih 5 godina čisto zbog toga što je scena u zadnje vrijeme toliko živa i krcata kvalitetnog materijala da bi mi pravo bilo žao nešto od ovoga preskočiti. Kao što ćete vidjeti, lista je poprilično žanrovski šarena i iako je pretežito fokusirana na metal, nađe se tu i nekoliko stvari drugačijega đira. U svakom slučaju rekao bih da sva navedena izdanja itekako vrijedi poslušati. Pa krenimo, abecednim redom: ACHACHAK: Planet Hashish Nije da nešto često slušam stoner, no drago mi je tu i tamo naići na neki album koji mi zapne za uho. Nije ovo puno drugačije od gomile sličnih bendova, no pjesme su jako pamtljive i zarazne, a bome i koncertno jako dobro funkcioniraju. U svega pet godina postojanja ovo im je treći album, tako da vjerojatno uskoro možemo očekivati i još novog materijala. DISBAJA: Impulse Slav...