Taktovi

Kad se priča o muzici, a posebno ukoliko su tema bendovi novijeg datuma, često se poteže pitanje originalnosti, odnosno imaju li ti bendovi išta novoga za ponuditi na ionako pretrpanoj i prezasićenoj globalnoj metal sceni. Stavimo li po strani one poprilično zatvorene stavove da se još tamo od Judasa i Maidena nije pojavilo ništa vrijedno slušanja te da je sve nakon toga pretakanje iz šupljega u prazno, nadam se da ćemo se složiti da na aktualnoj glazbenoj pozornici ima bendova bogom svakakvih izričaja, od onih koji eksperimentiraju sa zvukom na raznorazne načine te na taj način stvaraju nove podžanrove, koliko god nam se oni u datom trenutku činili opskurni ili neobični, pa do onih koji s ponosom iskazuju utjecaje ranijih generacija na čijem zvuku temelje svoj. Postoji ovdje i treća skupina o kojoj se ne priča toliko često, a ako se i priča, nerijetko se to radi s negativnim prizvukom, a to su bendovi klonovi, odnosno bendovi čiji je primarni cilj zvučati kao svojevrsna karbonska kopi...

Rasprave po pitanju korištenja umjetne inteligencije pri stvaranju umjetnosti kroz zadnjih su nekoliko godina uzele sve više maha. Ništa čudno s obzirom da je AI u relativno kratkom roku prešao iz koncepta koji nam je nekad ranije izgledao kao znanstvena fantastika u alat koji je u par sekundi dostupan bilo kojoj osobi koja ima pametni mobitel i pristup internetu. Ovisno koga pitate ili s kime pričate, velika je vjerojatnost da ćete najčešće dobiti gomilu dijametralno suprotnih odgovora po pitanju moralnosti i ispravnosti korištenja umjetne inteligencije za stvaranje muzike, filma, književnosti i ostalih sličnih vidova umjetnosti. S jedne strane imamo argumente osoba koje u tome ne vide ništa sporno. Umjetna inteligencija je na kraju krajeva alat kao i svaki drugi, jer kako smo prihvatili korištenje Photoshopa, After Effectsa ili autotunea, triggera za bubnjeve i ne znam ni ja čega, onda ni korištenje AI-a ne odskače previše od toga. Alat je to koji na svakojake načine može umjetnicima...

Poznajem osobu koja mi je jednom prilikom rekla da ne može slušati tužne pjesme jer je to automatski baca u loše raspoloženje. Sjećam se da me ta izjava tada poprilično iznenadila s obzirom da je moje iskustvo slušanja muzike bazirano na totalno drugačijem principu, odnosno rekao bih da mi je tek tada došlo iz guzice u glavu da ne doživljavaju svi muziku na isti način kao ja.  Ne radi se tu o ukusima i stvari da netko voli ovaj bend, a netko onaj. Ovdje je u pitanju bio sistem na koji naš mozak procesira emocije unutar muzike te način na koji se mi odnosimo prema emocijama koje nam muzika prenosi. Još onih davnih dana osnovne škole kad sam od oca dobio prve CD-e Hendrixa, Beatlesa, Stonesa i Queena, shvatio sam da mi se neke pjesme aktivnije slušaju, a neke uopće ne slušaju ovisno o raspoloženju. Taj se dojam poprilično pojačao kasnije kako mi se glazbeni ukus širio te sam otkrivao raznorazne žanrove muzike koji su "iskrenije" prenosili neke kompleksnije emocije od ovih s koj...

Ako ćemo iskreno, činjenica da neki bendovi sami sebe etiketiraju kao "female fronted" mi je oduvijek bila pomalo budalasta. Imam osjećaj da na taj način indirektno poručuju da je spol osobe za mikrofonom prva i glavna stvar po kojoj taj bend odskače od mora sličnih, što mi je samo po sebi bezvezno i realno nepotrebno za navoditi, pogotovo u današnje vrijeme. Nepobitna je istina da u rock, metal, punk i sličnim vodama žene na mjestu vokala nisu toliko zastupljene kao muškarci, no po mom mišljenju za bendove koji imaju dovoljno kvalitetnu vokalno-instrumentalnu izvedbu jednostavno nema potrebe naglašavati to "female fronted" kao da je najbitnija stvar. Jednostavno mi takvo etiketiranje djeluje kao marketinški trik kojim se na "krivi" način pokušava privući publiku. Bendovi koje predvode žene aktivni su u svim sferama muzike i u praktički svim mogućim žanrovima i podžanrovima, a čini mi se da ih je iz godine u godinu sve više i više. Međutim, kod nas takvi b...