Taktovi

Ne znam izgleda li vama tako, no imam osjećaj da su obrade pjesama često na lošem glasu. Kao ono, "ne postoji obrada koja je bolja od originala" jer tko može razumjeti pjesmu i u nju prenijeti sve ideje i emocije bolje od samog autora? U većini slučajeva zapravo i je tako, jer velika većina obrada s kojima se susrećemo ne odstupa previše od originala. Dovoljno je tek tu i tamo odraditi malo moderniju produkciju, ubaciti malo agresivniju distorziju i naravno pridodati vlastiti vokal i to je to kod većine izvođača. Gledajući tako, nije ni čudo što obrade rijetko kad dobivaju pažnju osim što ih se gleda kao nekakav "bonus" na kraju albuma ili kao zabavan i simpatičan način za popuniti bis pri kraju koncerta kako bi se publika zapalila s nekim hitom kojega znaju svi od 9 do 99 godina.  Međutim, ima i onih obrada koje su tako maestralno napravljene da se jednostavno ne možemo načuditi kako dobro zvuče te s vremenom pravi original doživljavamo kao "krivu" verzij...

Aktivnost i opstanak glazbene scene, bilo da je lokalna ili pak globalna, ponajviše ovise o nama, slušateljima. Svima s dva zrna soli u glavi bi valjda trebalo biti jasno da se od klikova na Youtubeu ne živi, već tu i tamo treba potrošiti koji euro na izvođače koje volimo, bilo da to radimo plaćanjem ulaznice za koncert, kupovinom nosača zvuka i majicâ ili pak na neki treći način. U ovom tekstu ću govoriti isključivo iz gledišta konzumenta muzike, znači kao osoba koja stoji ispred pozornice, a ne na njoj tako da ukoliko čitate ovo, a član ste nekog glazbenog sastava postoji realna šansa da se nećemo složiti u nekim pitanjima. Sve to spominjem, a vezano je za naslov ove objave, zato što se upravo publici često predbacuje kad određeni koncert ne poluči očekivanu posjećenost ili kad neki izvođač ne dostigne popularnost i raširenost kakvu su možda očekivali. "nisu došli" "ne žele potrošiti" "ništa ne kupuju" Ima istine u tome, naravno, bio bi lud da tvrdim sup...

Zadivljujuće je koliko smo svi mi zapravo bića navike. U vremenu kad nam je zahvaljujući internetu praktički cijeli svijet nadohvat ruke, mi se svejedno iz dana u dan vraćamo onim dobro nam poznatim stvarima s kojima znamo na čemu smo. Ponekad mi se čini da se od cijelog svijeta ljudi iz ovih krajeva većinom drže glazbenih izvođača koji dolaze iz Europe i Sjeverne Amerike, ponešto manje su zastupljeni Australija i Novi Zeland, dok se na izvođače iz ostatka svijeta u širim okvirima gleda kao tek usputni kuriozitet koji se pojavi tu i tamo, odakle rijetki bendovi uspiju postići veći svjetski uspjeh. Situacije gdje se grupe poput Sepulture uspiju probiti do značajnog komercijalnog uspjeha su u većini slučajeva tek rijetkost koja nas s vremena na vrijeme podsjeti koliko je svijet zapravo veliko mjesto i da praktički svaki i najmanji zabačeni kutak ove naše planete ima kakvu-takvu živu glazbenu scenu na kojoj se može naći prava pravcata gomila kvalitetnih izvođača. Jedan od prvih bendova ko...

Da se unaprijed ogradim, "sindrom crnog albuma" nije neki uvriježeni ili univerzalno prihvaćeni pojam koji se aktivno koristi kad se priča o muzici, no meni je osobno simpatičan način za opisati kroz par riječi specifične situacije ili korake koje su neki bendovi poduzeli u jednom trenutku karijere kada su se približili najvećem komercijalnom uspjehu. Vjerojatno najpoznatiji takav primjer u svijetu metal muzike je upravo spomenuti "Crni album" od Metallice s kojim su 1991. godine dosegli vrhunac što se tiče popularnosti, a koji je istovremeno postao jedan od najprodavanijih albuma svih vremena. Slučajnost ili ne, Metallica je upravo s tim albumom počela uvoditi korjenite promjene u zvuku benda te na taj način definirala smjer kojim će se kretati u narednih 10ak godina. Voljeli ga ili ne, praktički je nemoguće zatomiti utjecaj i značaj njihovog Crnog albuma za globalnu metal scenu. Za mene osobno ovaj album predstavlja ne samo jedno od Metallicinih najboljih ostvaren...

 Ozzy Osbourne, Tony Iommi, Geezer Butler i Bill Ward, originalna četvorka Black Sabbatha okupiti će se još jednom, po zadnji put ovog ljeta u Birminghamu. Biti će to svojevrsno "zbogom" ne samo Sabbathima kao bendu, već i općenito Ozzyjevoj karijeri s obzirom da će mu ovo biti posljednji put da nastupa. Vijest o ovom okupljanju je praktički odjeknula preko interneta, pogotovo i zbog toga što će uz Sabbathe na koncertu nastupiti i gomila drugih poznatih bendova poput Pantere, Metallice, Guns N' Rosesa, Slayera, Toola, itd itd... Pravo pravcato slavlje heavy metala i odavanje počasti začetnicima ovog žanra na način na koji to i zaslužuju. Unatoč činjenici što su najjeftinije ulaznice koštale više od 200 €, kompletna ponuda je nestala praktički u čas; trebalo je svega 16 minuta da se Villa Park u potpunosti rasproda i izgleda da ljubiteljima svih ovih bendova nešto jača cijena nije predstavljala preveliki problem, pogotovo kad znamo da je ovo zadnja šansa da vide Black Sabb...