Oduvijek mi je išla na živce ona podjela "mi kontra njih" kad se nekad davno spominjalo pankere, kao da smo predodređeni za biti nekakvi smrtni neprijatelji po pitanju muzike. Punk muzika je realno obilježila moj glazbeni ukus tek u marginalno manjoj mjeri od metala, rocka i sličnih, tako da i danas rado slušam pravu gomilu bendova tog glazbenog opredijeljenja, a rado ću otići i na koncerte kako poznatih, tako i lokalnih bendova.
Kroz ovaj tekst sam pokušao predstaviti deset punk albuma (bilo studijskih, bilo best-of kompilacija ili pak EP-a i demo snimki) za koje smatram da su ostavili itekako jak otisak na mom sveukupnom glazbenom identitetu.
1. Ramones - Anthology
A mislim, realno, odakle drugo krenuti nego od Ramonesa? U svijetu punk muzike Ramonesi su ajmo reći nekakav logičan početak s kojim manje-više svatko starta, tako da nije za čuditi se što je i kod mene upravo ovaj bend bio početak svega. 'Anthology' svakako nije studijski album, no fenomenalan je presjek njihove karijere od prvog do zadnjeg albuma, prošaran svim najvećim hitnovima i nekim manje poznatim stvarima.
ZAŠTO BAŠ OVAJ ALBUM?
Znate ono kako kažu da ako često jedete začinjenu i egzotičnu hranu, treba tu i tamo vratiti nepce na "tvorničke postavke" te se okrenuti osnovnim i jednostavnim okusima? E pa upravo su to Ramonesi u glazbenom smislu. Naizgled jednostavni i lagani, a istovremeno tvore najčvršće moguće temelje od kojih sve kreće i kao takvi će uvijek biti klasik.
2. Exploited - Twenty Five Years of Anarchy and Chaos
Exploited je svojevremeno (za vrijeme moje srednje škole) bio poprilično popularan bend u svim glazbenim krugovima, prolazio je kod punkera, kod metalaca, kod random posjetitelja koncerata lokalnih punk bendova koji su ubacivali njihove pjesme u repertoar, tako da su mi i do dana današnjeg ostali dragi. Što su išli dalje s diskografijom sve su više izražavali metal utjecaje u pjesmama tako da u nekim segmentima i nisu bili daleko od nekih dragih mi crossover thrash bendova.
ZAŠTO BAŠ OVAJ ALBUM?
Zato što mi je u formativnim godinama kada glazbeni ukus još uvijek nije u potpunosti oblikovan, a glava je puna raznoraznih "mi metalci vs. oni pankeri" pokazao da granica između metala i punka nije uvijek jasno vidljiva i da se na kraju sve svodi na najbitniju stvar - ljubav prema muzici, kakva god ona bila.
3. Misfits - American Psycho
Kako ono kažu, da su Misfitsi jedini punk bend koji bolje kotira kod metal publike nego kod punk publike? Ne znam je li to točno ili ne, no meni su sjeli odmah na prvu kroz obrade Metallice, a kasnije i kad sam se napokon dokopao originalnih albuma. Moram priznati da nisam još naišao na grupu koja piše melodije na tako specifičan način, a svakako treba spomenuti i vizualno-tematski dio njihovog identiteta s obzirom da mi se ta B-horor šema jako sviđa. Iskreno, nikad ih nisam previše dijelio na "stare Misfitse" i "nove Misfitse" tako da sam od samih početaka jednako volio i Danzigovu i Gravesovu fazu.
ZAŠTO BAŠ OVAJ ALBUM?
Lako se uplesti u zamku u raznoraznih "pravila" što bi se nekome trebalo sviđati, a što ne, pogotovo kad takve stvari pišu raznorazni internet ratnici koji ne mogu podnijeti da vam se sviđa nešto što je njima loše. Upravo su u takvim situacijama bitni ovakvi albumi za koje će mnogi reći da to "nisu pravi Misfitsi", dok je mene u stvari bolio k. na tu temu; volio sam i još uvijek volim ovaj album zato što je naprosto odličan, a sve ostalo je manje bitno.
4. Hladno Pivo - Pobjeda
Punk karijera Hladnog Piva živi je dokaz da najbolje teme pjesama često nastaju iz običnih, regularnih životnih situacija u kojima se svi možemo pronaći. Prijatelji, izlasci, epizode iz kvarta, sport, žene, alkohol, itd itd... No svejedno, treba to znati upakirati u kvalitetan proizvod koji će se i par desetljeća kasnije slušati i pjevati. Za razliku od mnogih ljudi, meni je Hladno Pivo bilo jako dobar, čak i odličan bend sve do albuma 'Knjiga Žalbe' (uključujući i njega), dok sam kasnije izgubio interes... No ovi prvi albumi imaju taj "kvartovski" štih zbog kojih im se uvijek vraćam.
ZAŠTO BAŠ OVAJ ALBUM?
Ako ćemo iskreno, na ovom mjestu može stajati bilo koji od prva četiri albuma Hladnog Piva, no meni je Pobjeda ipak nekako ostao favorit iako se na nekim mjestima tek rubno dotiče punka. Zabavan je, šarolik i općenito širi taj feelgood osjećaj koji podiže raspoloženje.
5. Dropkick Murphys - The Warrior's Code
Postojalo je vrijeme kad su se kod mene Murphysi vrtili više nego 80% metal bendova koje danas slušam. S vremenom sam manje-više izgubio korak što se tiče novijih izdanja (stao sam otprilike na 'The Meanest of Times'), no starije albume idalje volim poslušati. Murphysi su mi bili jedan od glavnih primjera koliko je punk zapravo raznolika muzika i koliko može ići u svim smjerovima koje nekad ne bi ni očekivao. Bend je to koji ima nevjerojatno iskren i autentičan zvuk te fenomenalan smisao za napisati dobru melodiju.
ZAŠTO BAŠ OVAJ ALBUM?
Zato jer po mom mišljenju ima savršenu sintezu svih elemenata koji čine njihov zvuk. Punk je taman koliko treba, folk je taman koliko treba, tekstovi su "narodni" što bi se reklo, a cijeli taj čušpajz u praksi zvuči jedno 100 puta bolje nego na papiru.
6. Green Day - American Idiot
Svojevremeno su se kod mene doma često na televiziji vrtili MTV i VH1, a baš nekako u to vrijeme Green Day su izbacili 'American Idiot' s kojim im se karijera vinula u nebo. Naprosto je nevjerojatno koliko je ovaj album imao hitova, a spotove za apsolutno svaki singl (American Idiot, Boulevard of Broken Dreams, Holiday, Wake Me Up When September Ends, Jesus of Suburbia) i još uvijek odlično pamtim. Ne patim nešto od konceptualnih albuma i kojekakvih rock opera, no 'American Idiot' je, u jednu ruku i zbog samog koncepta, takoreći nadišao standardne trope punka, bez da je skrenuo sa smjera. Netko će reći da je premekan i previše pompozan, no meni savršeno paše. Vjerojatno ćete se smijati i reći da sam lud, no moje je mišljenje da sve ono što je Queen napravio s "Bohemian Rhapsody" 1975. godine, to je i Green Day postigao sa "Jesus of Suburbia" skoro 30 godina kasnije.
ZAŠTO BAŠ OVAJ ALBUM?
Do tada mi je pojam punka bio vezan za male klubove i "sirove" nastupe, no 'American Idiot' mi je pokazao da i punk može doći do velikih arena i pozornica.
7. Đubrivo - Zašto Sarma Ne Leti?
Teško je objasniti fenomen Đubriva nekome tko ih možda nikad nije gledao uživo ili kome naslovi i tekstovi nekih njihovih pjesama nisu ušli u "folklor" društva. Ako mi je ijedan domaći punk bend obilježio formativne (glazbene) godine, onda je to upravo Đubrivo i iako im diskografija nije pretjerano široka, s onim što su izbacili postali su svojevrsni kult gdje god da su se pojavili. Koncerti su im uvijek bili vrijedni gledanja i svaki put bi uspjeli napraviti vrhunsku atmosferu.
ZAŠTO BAŠ OVAJ ALBUM?
Iako su kasnije izbacili dva "prava" albuma, ovaj demo mi je ipak nešto najbolje od njih. Puno je siroviji i zvuči "šporkije" nego albumi, šta zapravo odlično odgovara tekstovima i općenito sveukupnom dojmu njihovih pjesama.
8. AFI - All Hallow's EP
AFI je svojevrstan kuriozitet što se tiče punk bendova koje slušam. Nisu mi nikako legli u onoj ranoj fazi dok su svirali meni nezanimljivu varijantu hardcore punka, a bome ni kasnije kad su prešli u nekakav alternativni emo đir, no negdje u sredini karijere uspjeli su ubosti savršen miks elemenata i žanrova koji je po meni kulminirao ovim jako kratkim, no nevjerojatno kvalitetnim izdanjem. Na 'All Hallows' EP-u AFI su savršeno iskombinirali hardcore utjecaje, dodali natruhu onoga što će doći na kasnijim albumima i sve to prošarali kako Misfitovskim horor-punk melodijama, tako i goth-rock atmosferom. Suluda kombinacija žanrova koja je nekako uspjela funkcionirati.
ZAŠTO BAŠ OVAJ ALBUM?
U svega 13 minuta, 3 autorske pjesme i jednom obradom AFI su pokazali da ne treba nakrcati pun CD muzike kako bi se ostavio odličan dojam. Nekad je manje stvarno više.
9. Discharge - Hear Nothing, See Nothing, Say Nothing
Postoje neki bendovi koji imaju onaj sirovi, izvorni "engleski" zvuk, a Discharge je jedan od najreprezentativnijih primjera tog stila. Slušajući i otkrivajući Discharge napokon sam shvatio odakle zapravo potječe hrpa elemenata kod najdražih mi thrash metal bendova stoga nije ni čudo što su ih mnoga velika metal imena obrađivala. Koliko god bili sirovi, nekako su uspjeli odoljeti zubu vremena te i dan-danas zvuče relevantno.
ZAŠTO BAŠ OVAJ ALBUM?
Zato što mi je svojevremeno pokazao koliko punk može biti sirov, abrazivan i agresivan te istovremeno biti utjecajan na metal muziku, iako to na prvi pogled možda i nije toliko vidljivo.
10. Cokule - Gajba Piva
Cokule vjerojatno nikad ne bi otkrili da jedan lokalni punk bend nije konstantno ubacivao naslovnu pjesmu ovog albuma u repertoar, do te mjere da su djelomično postali zezancija. Kroz sljedećih ne znam koliko godina vrtili smo konstantno i Cokule i Birtiju tako da i dan-danas ogroman dio toga znam praktički napamet. Kad se sve skupa zbroji i oduzme, više smo se kao ekipa smijali uz Cokule nego uz ijedan drugi album ijednog drugog žanra.
ZAŠTO BAŠ OVAJ ALBUM?
Nevjerojatno je koliko pamtljivog i budalasto zabavnog materijala ima na ovom albumu, a produkcija onakva kakva je još više pojačava taj suludi dojam.
BONUS:
11. Tony Hawk's Pro Skater 3 Soundtrack
THPS3 je igra koja mi je obilježila jedan značajan dio života, a njen soundtrack mi je bio svojevrstan uvod u puno raznih žanrova muzike. Iako ova kompilacija stilski prošarana ne samo punkom, već i metalom, rockom i hip-hopom, od svih navedenih su mi upravo punk pjesme ostavile nekako najjači utisak... Već spomenuti AFI, a zatim i Guttermouth, Bodyjar, Rollins Band, Adolescents i mnogi drugi, sve je to vidno utjecalo na moj glazbeni ukus i ne bi bilo fer ne spomenuti ih.
Comments
Post a Comment