TREĆA LIGA JUG

Znate zašto volim ići na koncerte domaćih punk bendova? 

Okej, zato što mi u većini slučajeva muzika odgovara i sviđa mi se, normalno jer inače ne bi ni išao, no osim toga postoji još jedan jako bitan razlog. Kod domaćeg punka često bude situacija da po posjećenosti, štimungu i intenzitetu kojim publika aktivno sudjeluje u koncertima praktički ne možeš razlikovati svira li, ne znam, zadarska Alergija ili su pak uskrsli Ramonesi glavom i bradom s obzirom da je entuzijazam publike na nevjerojatno visokoj razini. Six Pack, Fakofbolan, Goblini, Alergija, Debeli Precjednik, Atheist Rap, ovi oni, nebitno na kraju krajeva, sve su to domaći bendovi koji pune klubove gdje god dođu, iz godine u godinu i tako već nekoliko desetljeća. 

Nevjerojatno nešto i vrijedno svake pohvale, pogotovo kad povučemo paralelu s domaćom metal scenom koja realno može samo sanjati takvo nešto i koja iz mog iskustva nikad (odnosno bar u moje vrijeme, u zadnjih 20ak godina) nije uspjela postići takav nivo prihvaćenosti, osim možda tek mizerne nekolicine izuzetaka.

Netko će garant reći "je, ali punk je jednostavniji, pjevniji, melodičniji, pitkiji", no je li to stvarno pravi razlog? Nitko te bendove ne sluša isključivo zato što ih je možda lako za slušati, već zato što što im pjesme jednostavno odgovaraju i to je to, stoga se nameće pitanje zašto i kod metal muzike nije ista ili barem slična stvar? Ta valjda i mi slušamo pjesme zato što su nam dobre, a ne zato što ih je možda lako slušati. Ne, po meni je ovdje problem u nečem skroz drugom jer čini mi se da dobar dio, veliki dio metal publike kod nas po defaultu ima mišljenje ako je nešto domaće, da automatski ne valja.

Kao da je manje vrijedno samo zato što je nastalo unutar naših granica.

Meni to nikad neće biti jasno i nikad to neću moći razumjeti, no grozno mi je što na domaćoj metal sceni postoje bendovi koji godinama grade karijeru, skladaju vrhunsku muziku i trude se iz petnih žila nešto postići s time, da bi ih na kraju u klubu dočekalo 50ak ljudi koji su se prije toga konstantno žalili na cijene ulaznice. Ne mogu to shvatiti. Bez ikakvog pretjerivanja, iskreno ću reći da su neki od najboljih metal albuma koje sam ikad čuo nastali unutar hrvatskih granica. Ako vam zvuči glupo, iskreno ne znam šta bi drugo pametno rekao. Gle, meni osobno nema neke prevelike razlike u kvaliteti recimo albuma 'As Old As the Hills' zagrebačkog Usuda u odnosu na pravu pravcatu gomiletinu stranih death metal bendova sličnog izričaja, a koje se smatra klasicima žanra. Slična stvar je recimo i sa 'Neverending At His Neverening Journey' grupe Death of Folk, 'Scars Remind Me' od Kryna, 'Matter Earth' od Sikase ili pak 'Trapped In the Future Unknown' Elusive Goda. Spominjao sam već ovaj potonji više puta i možda postajem dosadan (oprostite zbog toga), no evo mi glave ako lažem, al u situaciji gdje bi morao birati oću li otići na koncert Elusive Goda ili pak ispranog i nezanimljivog Candlemassa, uvijek bi izabrao ove naše domaće, koliko god šveđane krasili epiteti najpoznatijeg i najbitnijeg doom metal benda ikada.

Nitko ne očekuje da će se u Vinjanima Donjim pojaviti neki novi Maideni koji će osvojiti svijet, no ajmo biti realni i stati na balun dvije minute. Nije mi cilj ikoga vrijeđati, no pojave se tu i tamo bendovi iz puno većih "zabiti" od ovih naših ovdje te uspiju napraviti zavidnu međunarodnu karijeru. Kao neki od logičnijih primjera nameću se recimo Persefone iz Andore koji vrhunski kotiraju na internacionalnoj sceni, imaju aktivnu diskografiju, konstantno beru odlične recenzije kako od publike, tako i od kritike te sviraju po svim važnijim festivalima. A šta tek reći recimo za Infected Rain iz Moldavije? Mislim da se od bendova sličnog im đira jedino više spominju Spiritbox i Jinjer, dok su moldavci odmah tu negdje po popularnosti i realno su "ogromni" za jedan bend takvog izričaja. Oću reći, ako mogu Moldavija i Andora, zašto ne možemo i mi?

Ne znam, ne virujem da je kvaliteta u pitanju jer po mom mišljenju imamo kvalitetne bendove, bez ikakve lažne skromnosti. Sve mi se čini da je u "regiji" od ekstremnijih bendova jedino srpski The Stone dosegao taj nivo popularnosti vani, no ni za njih ne bi stavio ruku u vatru. Realno, zaslužuju to i već su godinama jedan od najkonzistentnijih, najkvalitetnijih i najzanimljivijih europskih black metal bendova, tako da se nadam da uspješno žanju plodove svog truda. Osim njih, jedini primjer koji mi pada na pamet je hrvatska Manntra (za mene su oni metal bend, šta god Metal-Archives mislio o tome) koji su izgradili zavidnu karijeru u državama njemačkog govornog područja do te mjere da su praktički prerasli u "strani" bend. 

Nije tu čak stvar ni u posjećenosti koncerata domaćih bendova, iako mi se čini da se tu situacija iz godine u godinu popravlja. Ide polaganim korakom, no popravlja se i jako mi je drago zbog toga. Međutim, razgovarajući ovako s ljudima, bilo u Zagrebu, bilo u Splitu, Makarskoj, Podgori, itd, za dobar dio njih sam stekao dojam da u većini slučajeva idu gledati neki domaći bend samo zato šta taj dan nema ništa drugo u gradu. Nema veze, nije to loša stvar, naravno. Da se razumijemo, išao sam i ja na gomilu koncerata bez da bi uopće znao šta svira, no žao mi je što barem kod ovih malo poznatijih i jačih domaćih imena mali dio publike zna pjesme, pjeva ih skupa s bendom ili je općenito upoznat s diskografijom i pjesmama.

Nikoga se tu ne može natjerati na silu da mu se nešto sviđa i bilo bi glupo sad agresivno kriviti ljude što ih nešto ne interesira. No ono što mene zanima je zašto je tako? Je li stvarno imamo nekakav rezervirani stav prema domaćim metal izvođačima i automatski ih smatramo manje dobrima? Ne vjerujem da ću naći odgovor, no moram priznati da mi je intrigantno ovo pitanje i nadam se da će barem nekoga zainteresirati da se zamisli i zapita isto. Po osobnom iskustvu, najbolje je uvijek početi od sebe i pokušati shvatiti što nas to koči, jer jednom kad se oslobodimo tih gabarita koje smo sami sebi postavili otkriti će nam se jedna nevjerojatno bogata scena prošarana vrhunskim glazbenim izdanjima za koja je teško povjerovati da su stvorena tu negdje, možda svega par kilometara od nas.

Eto zato mi je super status koji domaći punk uživa kod svoje publike. Reci lokalnom metalcu da ti je splitski Stimulans bolji od Running Wilda, gledat će te kao da si skrenuo s pameti. S druge strane, reci lokalnom pankeru da su riječki Pasi duplo bolji od Sex Pistolsa i najvjerojatnije ćeš dobiti odgovor "pa normalno, o tome nema nikakve rasprave".