Taktovi

Zanimljivo je kako neke povijesne činjenice nakon određenog vremena prerastu u mitove i legende, krojene i vođene ljudskom potrebom da stvara bezvremenske priče koje će nakon godina i desetljeća početi stavljati istinitost po strani, dok će iskrivljene činjenice, htjeli mi to ili ne, prerasti u svojevrsnu mitologiju modernog doba. Kada se u veljači 1970. godine, na petak trinaesti, na policama glazbenih dućana pojavio prvi album Black Sabbatha , teško je bilo za pretpostaviti kakav će odjek kasnije ostaviti ne samo na engleskoj, već i na svjetskoj glazbenoj sceni. Takozvani "album začetnik heavy metala" retrospektivno je uzdignut na gotovo legendarni status do te mjere da mu se često znaju pripisati skoro pa sve moguće zasluge za daljnji razvoj metala kao glazbenog žanra, koliko god to realno ne bilo fer prema ostalim velikim igračima tog doba. Važnost Sabbathovog prvijenca se svakako ne može zanemariti, no narativ da su Ozzy, Iommi, Geezer i Ward praktički jedini zaslužni za...

Tribute bendovi su jedna od prvih tema o kojoj sam htio pisati kada sam odlučio pokrenuti ovaj blog, no iskreno rečeno, pomalo sam se pribojavao uhvatiti se svega toga s obzirom da bi post mogao lako skrenuti u čisto hejtanje, a to bi htio izbjeći pod svaku cijenu. Najblaže rečeno, nisam neki pretjerani fan tribute bendova. U jednu ruku me poprilično živcira što im se pridaje toliko pažnje i što u globalu privlače više publike od autorskih bendova u ovim našim alternativnim krugovima. Znam znam, ponuda i potražnja, sve to stoji, no svejedno me živcira. Smatram da je to "jeftin" način za privući publiku, pogotovo kad se radi o bendovima koji sviraju pjesme autora koji su još uvijek koncertno aktivni i relativno često dolaze u Europu i nama bliže krajeve. I opet, znam i znam da ti original izvođači često pumpaju visoke cijene ulaznica, no eto svejedno nikako ne mogu prijeći preko toga da će netko radije dati novce za tribute bend nego za original, koliko god ovi ili oni koštali...

Prošlog je tjedna najavljeno da će se nakon više od 25 godina rada ugasiti portal Perun.hr, online mjesto koje će vjerujem mnogima više značiti ukoliko ga nazovemo po bivšem mu i mnogo popularnijem imenu: Croatian Metal and Rock portal, u narodu znan kao ČMAR-Net. Pomalo me iznenadila ova vijest jer nekako ne očekuješ da internet portali "umru" tek tako u ovom današnjem digitalnom dobu (mada je nedavno nažalost otišao i Soundguardian), no izgleda da prije ili kasnije svemu mora doći kraj. Moram priznati da dugo godina nisam obraćao pažnju na Perun.hr te sam donekle i zaboravio da postoji, no postojalo je vrijeme kad mi je Čmarnet bio jedna od glavnih svakodnevnih online stanica. Možda ne toliko sami portal, već Čmarnetov forum koji je prije 20ak godina bio glavno online mjesto gdje se čovjek mogao informirati o metal muzici u svim njenim aspektima, bilo da se pričalo o novim ili starim albumima poznatih ili manje poznatih bendova, koncertima i osvrtima na iste, gdje se razmje...

Super mi je što u engleskom jeziku postoji pojam "legacy act" koji savršeno opisuje dobar dio veteranskih bendova. Iako možda zvuči pomalo podrugljivo reći da neki bend prvenstveno živi na račun stare slave, nije baš neka tajna da većina njih setliste na koncertima napucava gomilom starih klasika koji naizgled uvijek najbolje rezoniraju kod publike, dok nove stvari najčešće nestanu jednom kad turneja za trenutno aktualni album završi. Ne znam, možda je to prirodni tok svih bendova koji sviraju više desetljeća i zapravo sam nekako uvijek rastrgan po tom pitanju jer ne znam ni sam što bi radije htio u navedenim situacijama. U jednu ruku mi je jasno takvo ponašanje zbog fanova koji će ih vidjeti uživo prvi put i naravno da žele čuti klasike, dok s druge strane imamo ljude koji su te bendove ranije gledali veći broj puta i na uši im izlaze jedno te iste pjesme na svakoj turneji. Razumljivo u oba slučaja i vjerujem da je teško naći neki srednji put koji bi zadovoljio obje kategori...