Prošlog je tjedna najavljeno da će se nakon više od 25 godina rada ugasiti portal Perun.hr, online mjesto koje će vjerujem mnogima više značiti ukoliko ga nazovemo po bivšem mu i mnogo popularnijem imenu: Croatian Metal and Rock portal, u narodu znan kao ČMAR-Net. Pomalo me iznenadila ova vijest jer nekako ne očekuješ da internet portali "umru" tek tako u ovom današnjem digitalnom dobu (mada je nedavno nažalost otišao i Soundguardian), no izgleda da prije ili kasnije svemu mora doći kraj. Moram priznati da dugo godina nisam obraćao pažnju na Perun.hr te sam donekle i zaboravio da postoji, no postojalo je vrijeme kad mi je Čmarnet bio jedna od glavnih svakodnevnih online stanica.
Možda ne toliko sami portal, već Čmarnetov forum koji je prije 20ak godina bio glavno online mjesto gdje se čovjek mogao informirati o metal muzici u svim njenim aspektima, bilo da se pričalo o novim ili starim albumima poznatih ili manje poznatih bendova, koncertima i osvrtima na iste, gdje se razmjenjivala muzika, promovirali lokalni bendovi i tako dalje...
Vjerojatno sam posljednja generacija ljudi kojima odmah od početaka sva muzika svijeta nije bila dostupna na dva klika na internetu s obzirom da je u to vrijeme kad sam krenuo sa aktivnim slušanjem svega i svačega flat-rate internet još uvijek bio znanstvena fantastika te se korištenje istoga plaćalo ovisno o tome koliko si vremenski dugo bio online, stoga (a i zbog poprilično ograničenih brzina) nije bilo baš moguće downloadati sve i svašta kako to danas radimo. Kako bi se nabavila nova muzika (osim kupovine originala) tada smo uvelike ovisili upravo o Čmarnet forumu gdje bi se kroz poruke na forumu ljudi međusobno dogovorili kome šta treba, poslali bi jedni drugima svoje Excell tablice izvođača i albuma koje posjeduju u .mp3 formatu, spržili to na CD ili DVD te poslali poštom. Teško mi je i zamisliti koliko bi mi glazbeni ukus bio ograničeniji i koliko bi kasnije tek neke bendove otkrio da nije bilo Čmarnet foruma i ljudi koji su bili spremni na ovakve razmjene.
Nadalje, Čmarnet je po mom mišljenju bio nevjerojatno bitan i za razvoj hrvatske metal scene s obzirom da nije bilo boljeg poligona za plasirati vlastitu muziku od ovog foruma. Paralelno s rastom foruma, rasla je i naša metal scena te se aktivno moglo pratiti sve te raznorazne bendove, njihova najnovija izdanja, najave koncerata i osvrte + istovremeno imati direktan i aktivan kontakt s članovima bendova. Netko će reći da to nije pretjerano drugačije od današnje promocije po Facebooku ili Instagramu, no meni se opet čini da je, jer Facebook postovi su nekako prolazniji, kratkotrajniji i služe kao brzinska komunikacija gdje se poruka prenosi u tom trenutku te kasnije pada u zaborav, zakopana pod gomilom newsfeeda i novih objava. Forum je donekle postojaniji i čvršći po tom pitanju, strukturiraniji i organiziraniji. Mnoge sam domaće bendove tamo otkrio, bilo da se radi o onima koji su svirali već duže vrijeme ili pak oni koji su tek startali svoje karijere. Dok mi se čini da je u današnje vrijeme puno lakše napraviti "profi" izdanje, kako audiovizualni dio, tako i sami fizički medij, tadašnja izdanja su imala jedan određeni DIY štih koji im je davao svojevrstan čar. Sve te CDe čuvam i dan danas i ne mislim se ikada odvojiti od njih s obzirom da mi sentimentalno vrijede više nego sva "prava" izdanja svjetskih metal bendova. Ne znam, u današnje vrijeme jednostavno nećete naći nešto u stilu albuma Anal Mandice koji mi je došao na kazeti zalijepljenoj unutar World of Warcraft bookleta, skupa s jednom cigaretom i par Pokemon karata.
Čmarnetov utjecaj na razvoj domaće scene mi je bitan i zato što je preko njega ostavljen jedan konkretniji i čvršći trag na neke bendove koji su djelovali jako kratko i zatim nestali, no iza sebe su ostavili više nego solidan materijal. Podsjeća me to recimo na meni nikad prežaljeni Machine Insufficiency čiji mi se EP 'Last Bridge Burning' i dan-danas često vrti, zatim metalcore grupu Gardens of Hiroshima koji su sa svojim albumom 'Choose Your Side' imali jedno od vizualno najbolje oblikovanih izdanja na hrvatskoj sceni, kratko-živući fenomenalni Dead Garden Cult koji su jedno vrijeme bili nešto najorginalnije na domaćoj metal sceni ili pak osječane Beastial Aggression koji su nažalost nakon jednog jedinog demo albuma stali s radom.
Kad se već dotičem domaćih bendova, posebno bi tu spomenuo i Moltencore, Flamethrower i Sufosiu, grupe s kojima sam aktivno surađivao i kojima dugujem puno toga po pitanju smjera u kojem mi je život krenuo nakon toga. Svi oni su bili među prvima kojima sam tada kao mulac koji je tek krenuo otkrivati Photoshop uspio odraditi dizajn omota albuma, bookleta i slične stvari u zadovoljavajućoj mjeri da im se svide moji radovi te da ih stvarno objave. Nikad nisam bio glazbenik i ne znam kakav je to osjećaj kada netko uživa u muzici koju ste sami stvorili, no pretpostaviti ću da je blizak tome što sam tada osjećao. Iako mi mnogi ti radovi danas djeluju poprilično amaterski i blesavo, moram priznati da sam još uvijek ponosan na njih i do neba ću biti zahvalan svim tim ljudima što su mi tada pružili priliku da se pokažem. Bio je to pravi pravcati poticaj koji mi je pokazao da ipak nekog đavla znam raditi i da bi se mogao fokusirati na taj aspekt u životu. Evo, petnaestak godina kasnije više ne radim artworke za bendove, no idalje sam u grafičkom dizajnu na drugim područjima, imam svoj mali studio od kojeg sasvim solidno živim i ne mogu se požaliti. Smatram da veliki dio zasluge za to gdje sam sada moram pripisati Čmarnetovom forumu koji me spojio s ljudima koji su znali prepoznati ono što sam tada mogao ponuditi.
Nešto godina kasnije, točnije 2014. došlo je nažalost do promjena koje su uvelike utjecale na daljnji rad ovog foruma i portala. Ime se sa CMAR-Neta promijenilo u Perun.hr i to kao da je bio okidač koji je sve skupa nepovratno strmoglavio u propast. Neću reći da mu je popularnost pala preko noći, no nije ni bilo daleko od toga... Facebook i Instagram su se tada već itekako zahuktali, forumi su donekle postali i ostali relikt prošlosti, no promjena identiteta je bila posljednja kap koja je prelila čašu i ljudi su nakon toga masovno počeli odlaziti. Sve skupa je utihnulo i ugasilo se. Izgubilo je sve ono što ga je do tada činilo unikatnim.
Perun.hr je nakon toga nastavio funkcionirati u tom izmijenjenom stilu, no više mi nije imao šta za ponuditi tako da sam otišao i ja; izgubio sam interes i praktički sam kasnije zaboravio i da postoji. No eto, izgleda da se portal održao na životu sve do ovog tjedna kada je napokon stavio ključ u bravu. Ne mogu reći da me nešto posebno pogodilo jer kako sam već rekao, za mene je sve to prestalo postojati kada se promijenilo ime, no ovo gašenje Peruna me je nagnalo da se sjetim tih nekih situacija koje su tih davnih dana ostavile itekako značajan utisak na mene. Ako ništa drugo, upravo zbog tih razloga mi je drago da sam bio dio te zajednice i zbog toga ću je se uvijek rado pamtiti.
Comments
Post a Comment