Tribute bendovi su jedna od prvih tema o kojoj sam htio pisati kada sam odlučio pokrenuti ovaj blog, no iskreno rečeno, pomalo sam se pribojavao uhvatiti se svega toga s obzirom da bi post mogao lako skrenuti u čisto hejtanje, a to bi htio izbjeći pod svaku cijenu.
Najblaže rečeno, nisam neki pretjerani fan tribute bendova. U jednu ruku me poprilično živcira što im se pridaje toliko pažnje i što u globalu privlače više publike od autorskih bendova u ovim našim alternativnim krugovima. Znam znam, ponuda i potražnja, sve to stoji, no svejedno me živcira. Smatram da je to "jeftin" način za privući publiku, pogotovo kad se radi o bendovima koji sviraju pjesme autora koji su još uvijek koncertno aktivni i relativno često dolaze u Europu i nama bliže krajeve. I opet, znam i znam da ti original izvođači često pumpaju visoke cijene ulaznica, no eto svejedno nikako ne mogu prijeći preko toga da će netko radije dati novce za tribute bend nego za original, koliko god ovi ili oni koštali, jer i meni je recimo 150 € za AC/DC itekako skupo, no još više mi je vanka pameti dati 15 € za Ballbreakerse, koliko god oni dobro svirali (a dobro sviraju, da se razumijemo).
No okej, rekao sam da neću hejtati, tako da - duboko udahni, izdahni - i idemo dalje mirnijim tonom.
Tribute bendovi sami po sebi nisu loša stvar ako mene pitate i smatram da dobro osmišljen takav bend može puno toga ponuditi publici. Posebno se to odnosi na one koji sviraju muziku izvođača koji su umrli ili jednostavno više nisu aktivni. Takvih primjera ima prava gomila, poput recimo grupe Brit Floyd, ili čak našeg Croatian Pink Floyd Tribute Show, koja savršeno nadomještavaju izostanak pravog Pink Floyda, ili pak Zakk Sabbath koji se sastoji od poznatih glazbenih imena, a svirati će sve najveće hitove klasičnih Black Sabbatha s obzirom da ovi više nisu aktivni.
Kategorija tribute bendova oko koje imam najpozitivnije mišljenje je nekakav polu-tribute-polu-pravi bend, odnosno situacije u kojima bivši članovi nekog danas nepostojećeg benda sviraju muziku koju su nekoć zajedno snimali. Pretpostavljam da će vam svima na prvu pasti na pamet ista stvar, a to je Death To All, projekt Stevea DiGiorgia i Genea Holgana koji uz još nekolicinu bivših članova Deatha sviraju ajmo reći svojevrstan "best of" Deathove muzike i to realno zvuči skroz jebački, autohtono i pošteno. Ista stvar i sa grupom Left To Die osnovan od strane također bivših Deathovih članova, Ricka Rozza i Terryja Butlera koji se uz pomoć dvojice članova Gruesomea (sjetiti ćete ih se iz teksta o metal klonovima) fokusiraju na prva tri Deathova albuma te također zvuče nevjerojatno dobro.
Takve stvari mi se recimo sviđaju i svim ih srcem prihvaćam te bi rado kupio kartu za njihove koncerte. Slična stvar recimo i sa Dire Straits Experience koji također sadrže nekolicinu bivših članova Dire Straitsa, a preko kojih je moguće čuti sve te hitove u sasvim solidnoj izvedbi. Također mi je zanimljivo i što Tom G. Warrior tu i tamo radi sa svojom grupom Triptykon (dok konstantno odgađa snimanje novog albuma); iako je upravo on praktički mastermind danas neaktivnih grupa Hellhammer i Celtic Frost, svako toliko po festivalima s Triptykonom izvodi puni set pjesama od ova dva benda bez da koristi originalna imena bendova, jer kako kaže, to nema smisla bez Martina E. Aina, originalnog člana oba benda koji je umro prije osam godina. U zadnje vrijeme na sličan način i Phil Campbell sa svojim solo bendom svira setove isključivo sastavljene od Motörheadovih pjesama.
Od ostalih varijanti tribute bendova treba spomenuti i ono što rade recimo njemački Blood Fire Death, a što su prije njih radili Twilight of the Gods (sastavljeni od članova Primordiala, Cradle of Filtha, Aura Noir i još mnogih drugih bendova) koji se fokusiraju isključivo na izvođenje pjesama grupe Bathory, i to čini mi se iz svih njenih faza, od ranog proto-black metala pa sve do kasnijeg viking metal đira koji je meni osobno i najdraži. Postojanje ovakvih projekata je po meni ne samo zanimljivo, već i poželjno s obzirom da je Quorthon zamislio Bathory isključivo kao studijski projekt tako da se jedino kroz ovakve grupe njegova muzika može čuti uživo.
Da tribute bendovi mogu biti i originalni i unikatni, pokazuje nizozemski projekt Maiden UniteD koji pjesme Maidena predstavlja u novim, akustičnim aranžmanima te pritom zvuči skroz lijepo, maštovito i zanimljivo. Treba spomenuti da im se, ovisno od koncerta do koncerta, znaju pridružiti neka itekako upečatljiva imena poput Damiana Wilsona iz Thresholda, Anneke van Giersbergen iz The Gatheringa, ali i bivši maidenovac Dennis Stratton, dok su im na albumima gostovali Paul Di'Anno i Blaze Bayley. Ako niste ranije čuli za ovaj projekt, preporučam da bacite uho i mislim da nećete ostati razočarani.
To su otprilike neki primjeri tribute bendova za koje smatram da su vrijedni gledanja, slušanja i plaćanja ulaznice... Sve ovo ostalo... Ne znam šta pametno da kažem. Mislim, da se ne lažemo, nije da ih sad toliko mrzim da nikad u životu nisam otišao na koncert tribute benda, no u nekom trenutku mi je sve to otišlo đavlu i kod mene je više stvar principa što jednostavno ne želim dati 15-20 eura za ulaznicu za takav koncert. Za vrijeme dok sam bio na faksu u Zagrebu u klubu Vintage Industrial Bar često su nekim "lijevim" danima bili koncerti raznih tribute bendova iz raznoraznih žanrova muzike i znao bi tu i tamo otići na njih i sasvim se lijepo zabaviti. Međutim, tada je ulaznica za takve koncerte koštala 20 kuna tako da me nije bilo puno briga.
Zadnji tribute bend na kojemu sam bio je mađarski Piknik Park u Kocki u Splitu i moram priznati da sam se vrhunski zabavio. Htio sam otići na njihov koncert jer volim te pjesme i to mi se činila kao jedina prilika da ih ikad čujem uživo s obzirom da tada još nije bilo nikakvih vijesti da će se pravi Linkin Park ponovno okupiti, što se dogodilo nekih pola godine kasnije. Danas kad znam da Linkin Park ponovno svira stvarno ne vidim nikakvu potrebu ponovno ići na tribute.
E sad, tko sam ja da ljudima govorim da se ne bi smjeli zabavljati na tribute bendovima? Na kraju krajeva, većina ni ne razmišlja ovako kao ja i to je skroz u redu, stvarno nemam ništa protiv. Netko stvarno neće imati volje potegnuti do, ne znam, Budimpešte i Beča, izdvojiti 2-3 dana i stotine eura na ulaznicu, transport i smještaj da bi pogledao original bend, već će jednostavno htjeti izaći vanka u subotu navečer s ekipom, poslušati pjesme koje voli u malom klubu za nevelike novce i na kraju prošetati kući. Je li to u redu? Naravno da jeste i ako to ljude veseli, super njima, a bome super i bendu! Međutim eto, ja preko tih nekih stvari jednostavno ne mogu prijeći, koliko god ovako zvučalo glupo.
Živimo u vremenu kad većina ovih veteranskih bendova malo po malo prestaje s radom, članovi im ili idu u penziju ili umiru te je samo pitanje dana kad ćemo ostati bez svih njih. Upravo zbog toga smatram da je možda i bolje potrošiti nešto više novaca i potruditi se pogledati originale (no jedino i isključivo ukoliko to ima smisla izvedbeno s njihove strane, odnosno ukoliko još uvijek zvuče dobro na pozornici) nego se zadovoljiti s tributeom. Za njih će nažalost u budućnosti itekako biti vremena.
Comments
Post a Comment