Taktovi

Zanimljivo je kako se kreativnost kod ljudi ispoljava na raznorazne načine. Uobličiti neku ideju u konkretan proizvod (nebitno o kojoj se grani umjetnosti radilo) nije tako jednostavno koliko se to možda čini na prvi pogled i onaj famozni i često romantizirani "trenutak inspiracije" u dobrom dijelu slučajeva neće u par minuta donijeti nešto što će biti dovoljno dobro bez neke daljnje razrade. Ponekad se dogode i takve stvari (ako je vjerovati pričama), no realno gledano, pjesme nastale u zadnji čas poput recimo Sabbathovog "Paranoida" se ne događaju toliko često koliko možda volimo misliti. Ne, u takve stvari inače treba uložiti puno truda i vremena kako bismo dobili zadovoljavajući rezultat, odnosno točnije rečeno - rezultat koji nam u tom trenutku djeluje zadovoljavajuće.  No, čovjek je po svojoj prirodi biće koje uči i mijenja se kroz cijeli život. Kroz godine sazrijevamo i općenito koristimo prijašnja iskustva kako bi se njima vodili u budućnosti. Pitanje našeg ...

Folk metal je po meni jedan od podžanrova metala kod kojeg je najviše izražen nesrazmjer između potencijala i krajnje izvedbe. Čini mi se kako većina folk metal bendova slijedi nekolicinu uigranih špranci te često jako nalikuju jedan na drugoga, bez da zapravo ulaze u srž onoga zbog čega bi folk metal trebao biti unikatan. Ima iznimki, naravno, no jednom kad je ovaj žanr doživio svojevrstan boom popularnosti negdje polovicom 2000ih pojavila se prava gomiletina bendova koja je većinom spadala ili u kamp Korpiklaani klonova ili u kamp Fintroll klonova, nebitno iz koje države dolazili. Popularnost ova dva ajmo reći glavna predstavnika je indirektno u jednu ruku "uništila" potencijal folk metala upravo zato što ih je gomila bendova iz cijelog svijeta pokušala kopirati bez da je ubacila nešto "svoje" u miks. Folk metal je odjednom izgubio svoju glavnu karakteristiku - izraženi utjecaj folklora matične države iz koje bend dolazi, što bi mu uostalom trebala biti definiraju...

Kada se glazbenici koji uglavnom operiraju u bendovima odluče prebaciti u solo karijeru, teško je na prvu znati što očekivati. Dok neki od njih nastave sa stilom koji neodoljivo podsjeća na matični im bend, drugi se pak daju u eksperimentalnije vode gdje slobodno mogu iskušavati nove stilove i ideje. Međutim, vizije glazbenika u takvim situacijama potpuno neočekivano može unaprijed pokopati izdavačka kuća pod čijim su ugovorom i to na način da im uskrati objavu albuma pod vlastitim imenom. Razlozi su najčešće, pogađate, komercijalne prirode jer će se izdanje pod imenom već uigranog i poznatog benda sigurno puno bolje prodavati nego pod osobnim imenom gitarista, pjevača ili nekog trećeg člana. Takve situacije igrom slučaja nisu bile rijetkost, kako nekad, tako i danas, tako da je dobar dio albuma koji su u startu bili predviđeni kao solo izdanja na kraju završio objavljen pod imenom benda. Ovo su neki od takvih primjera: - Black Sabbath: Seventh Star Započnimo s vjerojatno najpoznatijim...

Ima li u metal krugovima omraženijeg žanra od nu-metala? Kao ono, metal je, ali nije. Kao agresivan je, ali nije. Plitak je tekstualno, nema glazbenu širinu, kao stvoren je za tinejdžere, nije čak ni pravi pravac veće je čisti trend koji je jedno vrijeme bio popularan i onda je netragom nestao... Sve sam to čuo ne znam ni ja koliko puta, sve te mantre koje se ponavljaju ispočetka i ispočetka, no na kraju se jednostavno postavim na način da mi sve to na jedno uho uđe, a na drugo izađe. Kao i za svaki bogom glazbeni pravac na svijetu, hejteri će ga uvijek hejtati, a fanovi će ga uvijek voljeti. I tako u krug, iz godine u godinu evo već nekoliko desetljeća. Jebiga, ja volim nu-metal. Odrastao sam s njim, bio sam okružen s tom muzikom praktički otkad sam se počeo interesirati za muziku općenito. Ne mogu reći da sam ga pratio od samih početaka, ali mislim da sam mu uhvatio vrhunac popularnosti, a zajedno s time sam mu svjedočio i tihom, no definitivnom kraju kada je nestao. Ili sam barem ta...