Taktovi

Vjerujem da kod nas postoji određeni broj ljudi koji su već pristojno upoznati s metal scenom ove dalekoistočne države, no načelno gledano japanski heavy metal nije nešto s čime se veći broj ljudi svakodnevno susreće. Šteta što je tako s obzirom da se radi o vibrantnoj i itekako bogatoj pozornici na kojoj se može naći apsolutno svega i svačega odsviranog na zanimljiv i svjež način koji inicijalno podsjeća na ove "naše", zapadnjačke bendove, no istovremeno donosi stilski odmak koji ih čini unikatnima. Ovim ću putem malo po malo kronološki predstaviti značajne predstavnike klasičnog heavy metala i albume koji su ih definirali bez da previše davim s detaljima, godinama i sličnim, već ću radije pustiti muzici da sama priča.  Također, s obzirom da je ovaj tekst svojevrsni presjek sveukupne japanske metal scene, smatram da bi ga najbolje bilo podijeliti na dvije objave, radi lakšeg snalaženja i čitanja. U ovoj prvoj ću se osvrnuti na bendove iz 70ih i 80ih godina prošlog stoljeća, ...

Norveškim "klasičnim" black metal bendovima 90ih nije trebalo dugo da krenu s eksperimentiranjem. Jednom kad su postavili temelje žanra, dobar dio njih se okrenuo drugačijim glazbenim smjerovima te je u većoj ili manjoj mjeri počeo ubacivati elemente raznoraznih žanrova, s ovakvim ili onakvim uspjehom... Primjera radi, Enslaved su od samih početaka imali suptilnu progresivnu crtu, no s albumom 'Mardraum - Beyond the Within' rekao bih da su tu progresivu odlučili staviti u prvi plan, Satyricon su sa 'Rebel Extravaganza' ubacili elemente industriala, Dimmu Borgir su na 'Puritanical Euphoric Misantrophia' otišli u simfonične vode, The Covenant su s promjenom imena u Kovenant prešli na elektroniku, Ulver je već u potpunosti napustio black metal te su zaplivali kroz gomilu raznoraznih glazbenih pravaca. Bilo je tu, naravno, i starosjedioca koji su nastavili gurati po svome, poput Darkthronea ili Immortala, mada su i kod njih bile vidljive određene promjene,...

Krajem prošlog mjeseca umro je prvi pjevač jednog od najvećih metal bendova uopće. Umro je u utorak, ravno tjedan dana poslije Ozzyja Osbournea. Vijest o tome nije odjeknula kroz sve svjetske medije, no naravno nije ni za čuditi se jer Paul Mario Day definitivno nije bio u rangu Ozzyja po slavi i utjecaju. Iskreno rečeno, pravo je čudo da će itko uopće povezati njegovo ime s Iron Maidenom s obzirom da nije ostavio traga na nijednoj studijskoj snimci, dok čak ni nikakva live snimka iz tih dana za sada nije procurila u javnost. Međutim, da, Paul Mario Day je bio prvi i originalni pjevač Maidena, a u bendu se zadržao niti punih godinu dana, od kraja 1975. do kraja 1976. godine.  Po svoj prilici i ovako na prvi pogled, reklo bi se jedna sasvim nebitna individua. Njegovo prisustvo u Maidenima bilo je toliko davno da ga se praktički nitko od publike ne sjeća. Pitajte ljude općenito tko je prvi pjevač Maidena i 99% njih će reći Paul Di'Anno, bez da su i svjesni ne samo da nije bio prvi, v...